MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Jeli su svi i nasitili se.

Nedjelja, 2. 8. 2020. OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA: 

Iz 55, 1-3; Ps 145, 8-9.15-18; Rim 8, 35.37-39; Mt 14, 13-21

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Pozivajući narod da dođu na vodu, Bog ih zapravo poziva da pristupe izvoru života. To je spasiteljski poziv da pristupe izvoru života. To je spasiteljski poziv, koji se ostvaruje u životima onih koji su spremni slušati Božju riječ. Njima Bog obećaje vječni Savez.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo govori Gospodin:

Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako i nemate novaca, dođite! Bez novaca i bez naplate kupite i uživajte vino i mlijeko! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela. Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama savez vječan, savez milostî Davidu obećanih.

Riječ Gospodnja.

II. Kristova ljubav daje nam snagu kako bismo nadvladali protivštine života i ustrajali u vjeri. Prava vjera mjeri se u ustrajnosti. Ona ima temelj u Kristovoj ljubavi i zato je nepobjediva.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.

Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.

Riječ Gospodnja.

III. Umnažajući kruh u pustom kraju, Isus svoje učenike i narod poučava povjerenju i darežljivosti. Isus je došao među ljude kako bi darovao samoga sebe.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:

Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

 Za ispravne odluke i prosudbe potrebna su nam samotna mjesta, trenuci za promišljanje, za molitvu, za susret s Bogom. Isus je to često činio, i zato on uočava stanje naroda i pojedinca, zna što ih muči i što im je potrebno.

Najprije ih je izliječio od njihovih bolesti, a nakon toga ih više ne želi prepustiti samima sebi…

ISUS ŽELI ZADRŽATI NAROD KOD SEBE, a tu počinje i naša zadaća koju trebamo prepoznati kroz svoj poziv.

U susretu s Bogom mi primamo ono što očekuju od nas ljudi koji su nam povjereni. Zato ako zanemarujemo ono dragocjeno vrijeme i mjesto za osamu onda mi tim ljudima nemamo što dati, a i ono što poduzmemo u vezi njih najčešće će biti krivo.

Tada nam se događa ono što i učenicima u današnjem evanđelju. Oni se žele riješiti naroda koji je došao sa svih strana, jer ne uočavaju stvarnu potrebu tih ljudi i svoju vlastitu zadaću za njih.

Zadaća Isusovih učenika nije komocija nego skrb za duše… Međutim, jesu li to oni odmah prepoznali? Kako su reagirali? Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane (vidi Mt 14, 15b) – nagovarali su Isusa njegovi učenici.

A Isus im na to kaže – Ne trebaju ići, dajte im vi jesti… O čemu je ovdje riječ, a što bi se ticalo nas samih? Isus ovdje na neki način upućuje kritiku svojim učenicima koji bi zbog svoje prikrivene komotnosti otpremili taj jadni narod uokolo.

Zato su ove Isusove riječi i zahtjev u kojem on od svojih učenika očekuje da budu s narodom i da ga drže na okupu. Danas je sve prisutnija jedna tendencija da ljudi traže duhovnu hranu, duhovnu pomoć uokolo po nekim sumnjivim lokacijama, i da kupuju kod nekih sumnjivih osoba izvan Crkve.

Često je tome tako jer se i neki svećenik tako postavio pa im rekao da se obrate negdje drugdje, ne prepoznajući stvarnu potrebu naroda. Samo gdje to „negdje drugdje“ na kraju bude?

Tako se događa da ljudi traže Boga izvan svojih crkava, izvan sakramenata, po nekim dvoranama, hotelima, udaljenim okolnim mjestima… A Isus jasno zahtijeva od svojih učenika – Vi im podajte jesti… To je vaša zadaća! Narod ne smije biti uokolo prepušten u svojoj bijedi.

„Dvije stvari moraju sudjelovati ruku pod ruku. Jedna je ljudska bijeda, a druga je Božja milost.“  (Fulton J. Sheen) Da spasi narod od bijede Isus im je pružio svoju djelotvornu milost, a to mora biti vidljivo i u našim vlastitim djelima.

Redoslijed davanja je očit: Isus daje učenicima, a oni narodu. Dakle, da bismo imali što dati sami moramo prethodno primiti iz njegovih ruku. Samo kroz tako davanje i mi ćemo biti sigurni kako nas ništa neće moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu (vidi Rim 8, 39).

 Petar Galić, OP

OTPUST

Zahvalni Gospodinu na daru njegove prisutnosti, vjernosti i ljubavi, pođimo onima koji su nam povjereni, dijeleći ono što smo primili. Iskusili smo Božju ljubav i dobrotu i znamo da bez njega ne možemo učiniti ništa. Oslonimo se stoga u svom svakodnevnom životu na njegovo vodstvo i brigu, kako bi naš život postao svjedočanstvo njegove ljubavi i njegovih darova.