MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti.
Nedjelja, 1.8.2021. OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Izl 16,2-4.12-15; Ps 78,3.4bc.23-25.54; Ef 4,17.20-24; Iv 6,24-35
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Na putu kroz pustinju Bog se, kao i u cijeloj povijesti Izabranog naroda, pokazuje kao onaj koji se brine za svoj narod. Osiguravajući mu hranu, Bog odgaja narod da žive u poouzdanju i u poslušnosti njegovoj riječi
Čitanje Druge knjige o Kraljevima
U one dane: Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem Elizeju kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: »Daj ljudima neka jedu!« Ali njegov momak odgovori: »Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?« On odgovori: »Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Gospodin: ’Jest će i preostat će.’« I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Gospodinovoj.
Riječ Gospodnja.
II. Kršćani su pozvani živjeti kao novi ljudi, ostaviti sve ono što ih udaljava od puta u život te se preobražavati snagom Božje istine objavljene u Kristu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
Riječ Gospodnja.
III. Mnoštvu koje ga traži kako bi ispunjavao samo njihove zemaljske potrebe, Isus ukazuje na potrebu duhovne hrane. Predstavljajući sebe kao kruh života, Isus upućuje na Boga koji je konačan smisao i cilj ljudskog postojanja.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Isus je ustrajan i uporan u pokušaju približavanja Kraljevstva nebeskog čovjeku. Primjećujemo to već nekoliko nedjelja. Čovjek, s druge strane traži Boga, ljudi traže Isusa, idu za njim kamo god on pošao. No, postoje različiti razlozi zašto ga ljudi slijede. Čovjeku je važno da ne bude gladan i da mu bude dobro, a Isus, s druge strane, želi čovjeka izdići iz tog strogo zemaljskog pogleda na svijet, želi pokazati čovjeku da na taj način ne može pronaći i otkriti smisao svojega postojanja i ne može pronaći sreću. Čovjek treba Boga i traži Boga da udovoljava njegovim potrebama i željama. Čovjek samo potvrđuje uvijek iznova riječi pjesnika Petra Preradovića:
„Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije:
Čim željenog cilja se dovreba,
Opet iz njeg sto mu želja klije.“
Gospodin zna da ga ljudi slijede jer ih je nahranio čudesno, i preko tog događaja on ih sada želi približiti tajni života. Govori o jednom novom kruhu, kruhu koji je nositelj života, kruhu koji je život, koji daje život. Slušajući ga o tome, ljudi su zaneseni i žele taj kruh, tj. priznaju i shvaćaju da je to ono za čim zapravo cijeli svoj život čeznu. Isus im otkriva da u njemu imaju sve, da je on taj koji ih ljubi i daje život, koji ispunja srce, koji njihove čežnje može ispuniti.
Današnji čovjek je također pun čežnji, možda i više neko ikada prije. No, današnji čovjek kao da ima i više uvjeta za Boga nego ikada prije. Čovjek želi određivati što je ispravno, a što nije, što je moralno, što nije, želi biti sudac svima i svemu. Onaj koji želi doista za Bogom ići prihvaća da za ispunjeni ljudski život je nužno potrebno prihvatiti Božju riječ. Sve što Bog govori i čini je za spasenje čovjeka. Čim se više čovjek udaljava od Boga, što više slabi svijest o Božjoj svemoći, veličini, svetosti, pravednosti i ljubavi to više slabi u njemu spoznaja tragike grijeha i njegova zla. Tada čovjek krene isključivati nadnaravnost u određivanju moralnog, ljudska savjest nije mjerodavna nego dogovor, konsenzus. Moderni čovjek odbacuje trajnost moralnih načela i radije sam postaje mjerilo. Čak i kršćani se ispričavaju, svijet tako živi, to je tako, ne može se drugačije… I dolazimo do toga da većinom glasova zlo postaje dobro i čovjek ide u moralni kaos u kojem više nema objektivne razlike između dobra i zla, već je sve subjektivno.
Isus govori: Ja sam kruh života… Božje je djelo da vjerujete u onoga kojega je on poslao. Čovjek ima mogućnost odlučiti se za Boga, ima slobodu odabrati opciju za svoj život, odlučiti se za Božje djelo ili za nešto drugo.
vlč. Matija Knok
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Bog nam je darovao sebe i na taj nam način darovao ono za čime najviše čeznemo, a to je potpun, neprolazan, besmrtan život. No on je uvijek dar, nikada naša zasluga, sigurnost, posjed. Ostanimo ponizni u svijesti da posve ovisimo o Bogu, ali i smireni u sigurnosti da se uvijek možemo pouzdati u njega. Budimo svjedoci takve vjere i drugima.