ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!

 Nedjelja, 20.11.2022. ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

ČITANJA:
2Sam 5,1-3; Ps 122,1-5; Kol 1,12-20; Lk 23,35-43

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Kralj David ima posebno mjesto u Božjem planu spasenja, kao kralj koji je vladao po Božjoj volji. U kasnijim vremenima, u Izraelskom se narodu pojavilo iščekivanje Mesije, koji će se roditi iz Davidove loze i koji će osloboditi svoj narod te vladati njime pravedno, u Božje ime.

Čitanje Druge knjige o Samuelu

U one dane: Dođoše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: »Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. Već prije, dok još Šaul bijaše kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Gospodin ti reče: ’Ti ćeš pasti narod moj izraelski i ti ćeš biti knez nad Izraelom!’« Tako dođoše sve starješine izraelske kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Gospodinom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.

Riječ Gospodnja.

II. U Kristu nam se Bog objavio i njemu je predao vlast nad svim stvorenjem, koje u njemu ima svoje ispunjenje. Po Kristu Bog nas je izmirio sa sobom i darovao nam udioništvo u svome božanskom životu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima

Braćo:

Zahvaljujemo Ocu

koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.

On nas izbavi iz vlasti tame

i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,

u kome imamo otkupljenje,

otpuštenje grijeha.

On je slika Boga nevidljivoga,

prvorođenac svakog stvorenja.

Tà u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji,

vidljivo i nevidljivo,

bilo prijestolja, bilo gospodstva,

bilo vrhovništva, bilo vlasti –

sve je po njemu i za njega stvoreno:

on je prije svega

i sve stoji u njemu.

On je glava tijela, Crkve;

on je početak, prvorođenac od mrtvih,

da u svemu bude prvak.

Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu

i po njemu

– uspostavivši mir krvlju križa njegova –

izmiriti sa sobom sve,

bilo na zemlji, bilo na nebesima.

Riječ Gospodnja.

III.  Isus, raspet na križu, dovršava svoje poslanje na zemlji, objavljujući i na taj način svoje kraljevstvo koje se očituje u služenju drugima u ljubavi.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«

Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«

Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

S nedjeljom Krista Kralja svega stvorenja ulazimo u posljednji tjedan liturgijske godine C i u posljednji tjedan cijelog trogodišta (A-B-C). U liturgijskom vremenu, vrijeme nije samo makinalna prolaznost (gr. kronos), već u sebi nosi nešto puno više, pošto je s Kristom postalo vrijeme spasenja, vrijeme punine (gr. kairos).

Pred trojicom smo likova koji iščekuju smrt u agoniji, dvojica zelota (onih koji se bore protiv rimske vladavine u Judeji) i Isus. Dvojica zelota nam otkrivaju dva načina nošenja s patnjom. Prvi ju nosi s cinizmom i teško prihvaća posljedice svojih čina, možda i jer je vjerovao da čini dobro. Iščekivao je Mesiju koji bi, po židovskom vjerovanju, trebao osloboditi Izrael iz ruku neprijatelja, ujediniti izraelska plemena i vratiti Jeruzalemu stari sjaj. A Mesija pored njega nije nimalo odgovarao tom opisu. Možda je i on vjerovao u Isusa i da će ga svojim dolaskom osloboditi svih patnji. A sad umire kao rob na križu. Kad bi Isus sišao s križa, povjerovali bi i glavari i vojnici, a narod koji šuti radosno bi slavio i hvalio Boga. Kako lijep scenariji, onakav kakav često želimo i u našim životima, samo što nam ga kvare patnje koje imamo i koje dolaze. A razbojnik se u svojem očaju (očajavajućem nošenju patnje) prepušta napastima i vrijeđa.

Za razliku od lijevog razbojnika, desni ponizno prihvaća posljedice svojih djela, ne kao nešto što mu je Bog nametnuo, nego kao nešto u što se on, svjestan rizika, upustio. I baš ta poniznost mu pomaže vidjeti Isusovu veličinu. Njegova poniznost ostaje zadivljena pred Isusovom poniznošću, koji prihvaća patnju, ne kao nešto dobro (jer patnja to nikada nije), nego kao nužnu posljedicu ljubavi koja se daje do kraja. Znamo dobro da onaj koji ljubi, mora patiti! Ako nema patnje u ljubavi za druge, znači da nema davanja sebe, te je time ljubav, iako se čini velika u zanosu, svedena na sebeljublje. A dobrom razbojniku upravo to čini razliku između Isusa i lijevog razbojnika i u ljubavi ga prekorava.

Luka je jedini evanđelist koji nam donosi odlomak o Dobrom razbojniku kao poruku svima: da se Božjoj ljubavi nikada nije kasno vratiti, da se ne zamaramo onime što će drugi reći (svećenički glavari, vojska, lijevi razbojnik tj. vlast i prijatelji) ili što neće reći, a trebali bi (narod); da se priznamo potrebiti te ljubavi koja nam se darovala na Križu i da ju vidimo moćnijom od naših slabosti i grijeha, ma koliko veliki oni bili; da nosimo patnju s dostojanstvom kojim ju je Krist nosio, jer samo tako to breme postaje lako i jaram sladak (Mt 11,30), samo nam se tako širom otvaraju vrata Njegovog kraljevstva, Njegovom ljubavlju i našim predanjem Njemu za druge. Benedikt XVI kaže da smo mi često jedino evanđelje koje će drugi pročitati.

Lectio Divina s don Boscom

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Božje nam je kraljevstvo blizu. Živimo ga kad god živimo u skladu s onom izvornom slikom koju je Bog u nas utkao još u našem stvaranju. Određeni smo za divan novi svijet pravednosti, ljubavi i mira. Božji je blagoslov nad nama. Ponesimo ga svima s kojima se susrećemo, i sami budimo blagoslov, kako bi njegovo kraljevstvo raslo među ljudima.