MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Doći će s istoka i zapada i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem.
Nedjelja, 21.8.2022. DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Iz 66,18-21; Ps 117,1-2; Heb 12,5-7.11-13; Lk 13,22-30
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Bog i pogane poziva na obraćenje te im daje milost vjere. Obraćeni pogani pozvani su naviještati Božju slavu svim narodima te zajedno s Izabranim narodom postaju jedan Božji narod.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin:
»Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju slavu! Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan – k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje slave – i oni će navješćivati slavu moju narodima. I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Gospodinu – na konjima, na bojnim kolima i nosilima, na mazgama i jednogrbim devama – na svetu goru svoju u Jeruzalemu« – govori Gospodin – »kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u domu Gospodnjem. I uzet ću sebi između njih svećenike, levite« – govori Gospodin.
Riječ Gospodnja.
II. Vjernik u trpljenju treba prepoznati put rasta u vjeri. Patnja nije izraz Božje volje, nego posljedica naše ranjene naravi, ali nas Bog njome odgaja kako bi učvrstio našu vjeru.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena:
Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.
Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi.
Riječ Gospodnja.
III. Prepoznati Krista kao Spasitelja znači ući na uska vrata. Samo život s njim vodi u vječni život i daje sigurnost spasenja.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.
Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’
Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Život na koji Isus zove jest život izgaranja i žrtve za druge. To su ta uska vrata na koja treba ući. Široka, udobna vrata jesu jalov život onih koji čuvaju svoj položaj i standard, koji nisu nikakvom žrtvom vlastitog života osjetili težinu ratnih vremena, život onih koji misle da je dovoljno da se nikome nikakvu nepravdu ne načini. Isus zove na djelatan život u kojem ne samo da neću načiniti ništa negativno, nego ću svim silama nastojati da učinim puno pozitivnog, da svoje sile okrenem na dobro bližnjega, da ne zatvorim svoje srce i svoja vrata pred onim koji je u potrebi. To znači, po Isusovu mjerilu, spašavaju se oni koji se hoće boriti onako kako se Isus borio ili, njegovim riječima: “Krstiti se Isusovim krstom, piti iz čaše iz koje je Isus pio!“ Prema Isusovim riječima, oni koji se nisu borili, koji aktivno nisu ništa učinili za dobro drugih, isto su tako „zlotvori“. Riskiraju da ih on ne prepozna u onaj dan kada budu pokucali na njegova vrata.
Zbog toga Isus poziva na borbu, na život koji će biti svojom kvalitetom vrijedan trajnog pečata i vječne radosti. Mi smo ovdje zapravo u školi života. Pozvani smo na kvalitetu po kojoj će ovaj naš život biti vrijedan, ispunjen djelima ljubavi, pun djelatnog zalaganja za mir, za dobro bližnjih. Jer u tome je i tajna toga života što ga sada proživljavamo. Sve drugo što nije ljubav čini život jalovim, neplodnim i nema perspektive vječnosti i spasenja.
Kod nedjeljne mise mi smo za stolom za kojim s Isusom jedemo i pijemo. Ali ovo blagovanje traži duboko zajedništvo života: činiti što je Isus činio, živjeti kako je on živio, jer samo će nas tako Isus prepoznati kad i mi budemo pokucali na vrata vječnosti.
Fra Zvjezdan Linić, I Riječ Tijelom postala
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Proslavili smo otajstva naše vjere u zajedništvu Crkve. Možda osjećamo da smo unutar vrata na koja nas Gospodin poziva ući. No taj poziv ne znači samo biti unutra, nego biti Bogu blizu. A on je Bog jedinstva i zajedništva. Bog nas sve želi blizu. Stoga ne pravimo razlike između ljudi, nego sve prihvaćajmo kao braću. Budimo oni koje će Gospodin prepoznati kada dođe.