DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU

  1. MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Komu da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

 Nedjelja, 22. 8. 2021. DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU

 ČITANJA: 

  1. ČIT.: Jš 24,1-2a.15-18b; Ps 34,2-3.16-23; Ef 5,21-32; Iv 6,60-69

 UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Jošua i narod izraeski iskazuju neizmjernu vjernost Bogu kao zahvalu za spašavanje iz nevolja i ropstva.

Čitanje Knjige o Jošui

U one dane: Jošua sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. Tada reče Jošua svemu narodu:

»Ako vam se ne sviđa služiti Gospodinu, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu.«

Narod odgovori: »Daleko neka je od nas da ostavimo Gospodina, a služimo drugim bogovima. Gospodin, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. I mi ćemo služiti Gospodinu jer on je Bog naš.«

Riječ Gospodnja.

II.  Sveti Pavao u Poslanici Efežanima slikovito prikazuje odnos Krista i Crkve kroz odnos muža i žene.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist glava Crkve – On, spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!

Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.

Riječ Gospodnja.

III. Nema pobožnosti bez poslušnosti, a Isus od nas u današnjem   Evanđelju po Ivanu traži poslušnost.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše:

»Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

 “Kruha i igara” – čini se da je životno geslo i mnogih današnjih ljudi. Živjeti bezbrižno, nešto malo raditi i dobro se zabavljati. Čovjek, međutim, umire ako živi samo od kruha. Industrija zabave i površnosti u ljudskim bićima ostavlja pustoš. Izgubljeno vrijeme je neispunjeno, prazno vrijeme. Vrijeme u kojemu nismo živjeli kao ljudi, u kojemu nismo ništa iskusili, naučili, stvorili, uživali ili pretrpjeli. Na kraju života, kada se okrenemo unatrag, lijepo bi bilo vidjeti da smo našu prošlost ispunili ljubavlju, dobrotom, mirom, pravednošću, istinoljubivošću, strpljivošću, unatoč svim tegobama koje smo imali. Naša prošlost govori o nama, o tome kako smo se i s koliko vjere nosili kroz život. Naš život nema veliku vrijednost ako iz njega nismo učili i od vlastite sudbine, ma kakva god ona bila, učinili spomenik vlastitom postojanju.

Čovjek bi se u životu trebao boriti za nešto više od samoga života. Zato nije najvažnije na zemlji ostati što duže, već je bitan smisao našeg boravka. Ne treba željeti životu pridodati dane, već osmišljene dane života! Svako nezadovoljstvo uzrokuje duboko neosmišljen život. Besmisao se liječi iznutra. Stvari izvana nužno ne daju smisao. Smisao je posljedica načina razmišljanja i gledanja na život. Plod srca i duha, a ne opipljivih stvari. Ako se smislu otvorimo, on će ući u ljudsko srce i u duhu obnoviti čovjeka. Imati smisao znači imati mudrost. A biti mudar znači biti uronjen u svoju nutrinu, razlučiti bitno od nebitnoga, prolazno od vječnoga.

Mnogi ne žele prihvatiti Isusov životni program. O tome pripovijeda današnji evanđeoski odlomak: Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati? ‹Tvrd govor› koji se ne može slušati, zapravo je znak tvrdoće srca koja se opire Božjoj riječi. Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Isus ih uvjerava: Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. Jesmo li se tako opredijelili za Isusa da ne možemo nikome drugom otići?

Izvor: franjevci-split.hr

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Osvježeni Božjom riječju i nahranjeni duhovnom hranom smjelo prionimo svakodnevnim obvezama. Prihvaćajmo sve zadatke s vjerom i ljubavlju, a ljude koje susrećemo oduševimo i potaknimo svojim  primjerom na činjenje dobra.