DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.

 Nedjelja, 22. 9. 2019. DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA: 
Am 8,4-7; Ps 113, 1-2.4-8; 1Tim 2,1-8; Lk 16,1-13

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Prorok Amos ukazuje na društvenu nepravdu u kojoj nepošteni trgovci, lažne religioznosti, varaju i izrabljuju siromahe. Bog vidi njihova djela i neće im iskazati milosrđe.

Čitanje Knjige proroka Amosa

Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Kažete: »Kad li će mlađak proći da prodamo žito, i subota da tržimo pšenicu? Smanjit ćemo efu, povećati šekel da varamo krivim mjerama, da kupimo siromaha za srebro, potrebita za sandale i da prodajemo otražak pod žito.« Zakle se Gospodin ponosom Jakovljevim: »Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega.«

Riječ Gospodnja.

II.  Apostol Pavao poziva na molitvu za sve ljude jer je Božja volja da se svi spase i spoznaju istinu. Dostojno je kršćanina molitvom prožimati život i odnose.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju

Predragi: preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini.

Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre.

Riječ Gospodnja.

III.  U prispodobi o nepravednom upravitelju kojega je gospodar optužio jer je loše raspolagao velikim bogatstvom, Isus svojim slušateljima daje primjer razboritosti i potrebe mudrog djelovanja u odlučnim trenucima života.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima:

»Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’

I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.

I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.

Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?

Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

U prispodobi koju slušamo ove nedjelje tema je novac i naše ophođenje prema njemu. Novac je najčešći objekt Isusovih prispodoba, jer je i tada, kao i danas, napast materijalizma bila velika. On joj daje eshatološku svrhu, jer i preko toga traži svoje izgubljene ovce (cfr. Lk 15,4) i poziva u kuću starijeg brata (cfr. Lk 15,28)

Iko Isus na više mjesta govori o našem odnošenju prema novcu, nikada te riječi nisu lake za shvatiti, a još manje za prihvatiti srcem i živjeti. To je baš ono što Isus želi od nas, da budemo primljeni u vječne šatore, a to nam i kaže u današnjem drugom čitanju u Pavlovoj poslanici Timoteju: „To je dobro i ugodno pred spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.“ Što je to u čemu mi možemo svakodnevno bit vjerni kroz male stvari? Prije svega u molitvi, koja nas podsjeća koje je to pravo bogatstvo, a onda i stvarima koje su nam već automatske: švercanje u tramvaju, švercanje na ispitu (jer time što učiš, jednom ćeš služiti drugima), ogovaranje i beskorisno komentiranje do toga da si namještamo posao preko nekih veza (što je u tradicionalnom shvaćanju vjere potpuno opravdano) pa i njih gledamo kao na Božji znak, umjesto da se pošteno borimo za ono što smo zaslužili. Činjenica da se Isus utjelovio je naša sigurnost da nam govori preko malih, svakodnevnih stvari koje je i On doživio, i baš su te male stvari najveća polja Njegove milosti (iako su često težak križ), a o nama i našem odgovoru na te svakodnevne stvari ovisi hoće li ta milost moći djelovati u nama ili ne.

Kraj je jasan: tko je tvoj Bog? Čiji/čija želiš biti? Psalam 115. nam kaže da ćemo sličiti onomu tko je naš Bog: „Takvi su (kao isprazna božanstva) i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.“, a mi smo ipak stvoreni na Sliku Božju! Ova je rečenica iz evanđelja i ohrabrenje onima koji zbog vjernosti Njemu podnose poteškoće, jer će biti primljeni u „vječne šatore“!

Lectio Divina s don Boscom

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Srca punih zahvalnosti pođimo gdje god nas Gospodin treba i šalje. Neka nam susret s njim, koji smo iskusili na ovom svetom slavlju, bude izvor snage i ohrabrenja za naš životni hod, kako bismo uvijek tražili i vršili njegovu volju i tako bili njegovi svjedoci u svijetu.