DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?

 Nedjelja, 20. 9. 2020. DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU

 ČITANJA:
Iz 55, 6-9; Ps 145, 2-3.8-9.17-18; Fil 1, 20c-24.27a; Mt 20, 1-16a

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I.  Boga je moguće naći jer je blizu, a na čočvjeku je da ga traži, da mu želi pristupiti. Poziv je to na vjernost i vršenje Božje volje te obraćenje i suobličavanje njemu, čija logika nadilazi ljudsku.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodinu koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.

Riječ Gospodnja.

II. Kršćanin pripada Kristu te je sjedinjen s njime i po životu i po smrti. Biti predan Kristu znači proslavljati ga u svemu što živimo.

 Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Braćo: Krist će se uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova.

Riječ Gospodnja.

III.  Bog sve ljude poziva da budu dionici njegova kraljevstva, neovisno o vlastitim zaslugama. Božja se pravednost očituje u ljubavi, koja u svakom čovjeku vidi osobu dostojnu dara spasenja.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’

Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’

Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’

Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

Isusove prispodobe nikad nisu završene. Otvorene su za uvijek novo, i to sasvim konkretno razumijevanje, svim ljudima i u svim vremenima. Promotrimo naše dane. Do danas su se toliki trudili i radili. I vjerujemo da su – po Božjoj dobroti – primili svoju plaću. A mi smo primili u baštinu plodove njihova truda, i dano nam je puno. Netko bi rekao čak i previše. I sad ostaje pitanje: što ćemo s tim što smo bez zasluge primili? U što ćemo upotrijebiti što nam je dobrotom darovano? Hoćemo li, kao onaj rasipni sin sve propiti i prokockati, ili na dobrotu uzvratiti uzdarjem? Svetom Ivanu je to bilo jasno kad je napisao: U tome je ljubav – da je Bog najprije ljubio nas, pa smo onda i mi dužni ljubiti jedni druge!

I na kraju korisno je na temelju ove Isusove prispodobe ispitati vlastitu savjest: da sam ja na mjestu onoga gospodara, kako bih postupio? Kakvu bih ja dao plaću? Kojom bih mjerom mjerio? Bi li se odvažio postupiti kao evanđeoski vinogradar? Onaj denar o kojem Isus govori bio je obilata plaća, dovoljna za potrebe jedne obitelji. Zar to nije opomena svim „gospodarima“ koji uskraćuju pravednu plaću, ili je daju na „kapaljku“ a sami u obilju uživaju trud svojih radnika.

Reče jednom težak: „Ako nam, Gospodine, budeš mjerio po našim mjerama, sam ćeš se po raju šetati!“ Ali, ti si dobar i mjeriš nam prema potrebama našega života, a ne prema našem učinku. To nas ne oslobađa obveze da činimo sve što možemo. Jer to više nije tek obveza pravednosti, nego obveza ljubavi! A samo ljubav spašava. I čini sretnim. Sve do u vijeke.

 Povede ih Goru, Ante Mateljan

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Život pred nas neprestano stavlja nova iskustva, koja nas oblikuju i po kojima rastemo. U životu vjere neophodno je biti otvoren uvijek novom iskustvu Boga, napuštati slike koje nam skrivaju onakvog Boga kakav se objavljuje. Jedino susret s istinom o njemu i o nama može nas dovesti do iskustva spasenja. Važno je povjerovati Božjoj ljubavi, nije važno kada, ali ako nam je sada blizu, a jest, tražimo ga svim srcem.