DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Ne nađe se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca.

Nedjelja, 9.10.2022. DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
2Kr 5,14-17; Ps 98,1-4; 2Tim 2,8-13; Lk 17,11-19

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Primajući ozdravljenje na riječ proroka Elizeja, Naaman Sirac, stranac, gubavac, spoznaje Izraelova boga kao jedinoga pravoga Boga, čija dobrota nije ograničena na jedan narod, nego je otvorena svakom čovjeku.

Čitanje Druge knjige o Kraljevima

U one dane: Naaman Sirac siđe i opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi Elizeja, čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se od svoje gube!

Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: »Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.« Ali on odgovori: »Živoga mi Gospodina, komu služim, ne primam.« Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. Tada Naaman reče: »Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Gospodinu.«

Riječ Gospodnja.

II. Ustrajnost u patnjama za Krista i za spasenje onih koji su Kristovi, donosi Pavlu istinsku slobodu unatoč okovima. On spoznaje da Bog ne uskraćuje svoju vjernost jer vjernost je u biti božanske naravi i neovisna je o našim djelima.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju

Predragi: Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju. Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom.

Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!

Riječ Gospodnja.

III.  U očišćenju deset gubavaca, od kojih se samo jedan pokazao zahvalnim, Isus pokazuje razliku između ozdravljenja i spasenja. Za spasenje je potreban čin vjere i osoban odnos prema Isusu.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

“Zahvalnost je  temeljni stav kojim gradimo naš odnos prema Bogu, odnosno način na koji se otvaramo Božjem djelovanju. Naime, Božja milost u čovjeku nastanjuje se na dva načina. Prvi je kod čovjeka grešnika. Nakon obraćenja, nakon ispovijedi, sve prostore grijeha nadomješta i ispunja Božja milost. Što je dakle bio veći grijeh, to nadmoćnije i snažnije u čovjeku prevlada i djeluje Božja snaga i milost. Drugi način je u čovjeka vjernika koji možda nije iskusio velikih grijeha. U njemu se prostor za Božju milost i Božju prisutnost „izdubljuje“ zahvalnošću. Naime, što je zahvalnost veća i dublja, toliko je veća, dublja i prisutnija Božja milost u čovjeku. Dok su tjeskoba i strah emocije najnižih frekvencija, emocije koje „hrane“ duhove smrti, ljubav i zahvalnost su emocije najviših frekvencija koje čovjekovu dušu i tijelo uzdižu u duhovne prostore samog Života.”

„Zahvalnost može preobraziti običan dan u blagdan, pretvoriti rutinski posao u radost i promijeniti ograničene mogućnosti u blagoslov.“ (William Arthur Wards)

Izvor: Lectio divina s Don Boscom

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Zahvalni za dar susreta s Gospodinom i za sva njegova dobročinstva, budimo gdje god jesmo njegovi pravi vjernici, svjedoci njegove  prisutnosti i njegova spasenjskog djelovanja. Podijelimo milost koju smo primili s onima koji su nam darovani i tako otvarajmo prostor Božjem djelovanju.