DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.

 Nedjelja, 1. 9. 2019. DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Sir 3,17-18.20.28-29; Ps 68,4-5ac.6-7ab.10-11; Heb 12,18-19.22-24a; Lk 14,1.7-14

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Istinski mudar čovjek je ponizan čovjek jer je svjestan svoje stvorenosti i ograničenosti. Prihvaćajući sebe u istini, pravi vjernik priznaje Boga kao svoga gospodara i tako se otvara Božjoj milosti.

Čitanje Knjige Sirahove

Sine moj, budi krotak u poslu svojem,

i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli.

Što si veći, to se većma ponizi

i naći ćeš milost u Gospodina.

Iako je velika moć u Gospodina,

on prima počast poniznih.

Nema lijeka bolesti oholnikâ,

jer se opačina u njima ukorijenila.

Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama,

i pažljivo uho želja je mudračeva.

Riječ Gospodnja.

II.  Oni koji su Kristovi ne traže svoje uporište i ne grade vjeru na Zakonu staroga Saveza; oni su primili Krista i u njemu konačnu objavu Boga te su svoju vjeru pozvani graditi na osobnom odnosu s Kristom.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori. – Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i posredniku novog Saveza – Isusu.

Riječ Gospodnja.

III.  Isus svoje slušatelje uči pravoj poniznosti, koja je istinski stav čovjeka pred Bogom. Kristov učenik ne traži vlastitu veličinu niti se boji malenosti pred ljudima jer zna da vrijedi onoliko koliko vrijedi u Božjim očima.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:

»Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

U današnjem svijetu jako dobro možemo razumjeti Isusove riječi; On ih je govorio prije dvije  tisuće godina, ali danas su aktualne kao i u ono vrijeme. Koliko ljudi trči za „prvim mjestima“, karijerom, slavom, da u svakom danu budi primijećeni, čak nije važno ni na koji način će se to postići – važno je da se dođe do toga da meni bude dobro, drugi nek’ se maknu s puta. U svakome od nas postoji želja za slavom i čašću i to samo po sebi nije loše. Isus nas poziva na poniznost, a ona se ne protivi uvijek želji da se napreduje u društvenom životu ili da postigne neki cilj, ali protivi se tome da postanemo sebični, da mislimo samo na sebe i da mislimo da smo mi sami postigli sve u životu i da nam nitko ne treba; protivi se tome da uspjeh u našim životima bude cilj samom sebi, da bih se ja uzvisio i bio važan. U tom slučaju ta želja postaje oholost. Zato se dobro pitati zašto ja želim ono mjesto koje želim ili raditi ono što radim – da bih bio iznad drugih i mislio da sam važan ili da bih tim mojim položajem i radom mogao napraviti dobro drugima i sebi? Koliko ljudi postigne ono što su htjeli, a izgube sebe: karijera na vrhu, a smisao života tako duboko skriven i neotkriven, izgubljen. Smisao ne daju novci ili pljesak drugih ljudi ili uspjeh – sve je to prolazno. Smisao daje ljubav i samo ljubav: ljubav sve objašnjava. A ljubav je žrtva; ljubav znači izići iz svoje sebičnosti kako bi bili za druge, kako bi služili. Zato, tko se ponizuje, bit će uzvišen – jer stvoreni smo za ljubav, a ne za prazni uspjeh koji je cilj samome sebi! Dopustimo Bogu da nam kaže koje je naše mjesto, poslušajmo Ljubav i bit ćemo veliki!

Lectio Divina s don Boscom

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Samo je život s Bogom život u istinskoj radosti. Čuvajmo tu radost i ponesimo s ovog svetog slavlja darove njegove ljubavi i dobrote, dijeleći ih s onima s kojima nas život povezuje. Unesimo u svoje odnose mir, opraštanje i velikodušnost, prihvaćajući ljude kao dar od Boga.