DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Nedjelja, 31.8.2025. DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Sir 3,17-18.20.28-29; Ps 68,4-5ac.6-7ab.10-11; Heb 12,18-19.22-24a; Lk 14,1.7-14
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Istinski mudar čovjek je ponizan čovjek jer je svjestan svoje stvorenosti i ograničenosti. Prihvaćajući sebe u istini, pravi vjernik priznaje Boga kao svoga gospodara i tako se otvara Božjoj milosti.
Čitanje Knjige Sirahove
Sine moj, budi krotak u poslu svojem,
i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli.
Što si veći, to se većma ponizi
i naći ćeš milost u Gospodina.
Iako je velika moć u Gospodina,
on prima počast poniznih.
Nema lijeka bolesti oholnikâ,
jer se opačina u njima ukorijenila.
Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama,
i pažljivo uho želja je mudračeva.
Riječ Gospodnja.
II. Oni koji su Kristovi ne traže svoje uporište i ne grade vjeru na Zakonu staroga Saveza; oni su primili Krista i u njemu konačnu objavu Boga te su svoju vjeru pozvani graditi na osobnom odnosu s Kristom.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori. – Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i posredniku novog Saveza – Isusu.
Riječ Gospodnja.
III. Isus svoje slušatelje uči pravoj poniznosti, koja je istinski stav čovjeka pred Bogom. Kristov učenik ne traži vlastitu veličinu niti se boji malenosti pred ljudima jer zna da vrijedi onoliko koliko vrijedi u Božjim očima.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
»Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
„Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen” (Lk 14,11).
Svaki: misli se doslovno na svakoga čovjeka bez iznimke, na svaku osobu, anđeosku ili ljudsku, koja ima ograničene duševne sposobnosti pameti i slobodne volje na životnoj kušnji. Samouzvišenost lako se preruši u poniženje, a samoponiznost u uzvišenje. Samo se zamijene predznaci. U jednoj noći. To je zakon: kao kada kamen pada iz ruke na zemlju, nezaustavljivo, u slobodnu padu…
Kako god mi smatrali da smo važni, nezamjenjivi, kada se teško razbolimo, kada odemo iz poduzeća, pogotovo kada umremo, stvari se odvijaju tako kao da nas nikada nije ni bilo. Eto koliko smo važni!
Ti vidiš kako se ne razumiješ u glazbu tek kada doživiš pravoga glazbenika kojega auditorij sluša na nogama.
Ti doživiš kako si sitan propovjednik kada čuješ izvrsna govornika koji rasplače cijelu crkvu.
Ti ćeš iskusiti kako si malen kada vidiš kakav je Gospodin Isus u svome nastupu, govoru, djelu, čudu, eto tako da neke žene slušateljice ne mogoše ne povikati iz svega glasa: Blago majci koja te rodila!
…Tko voli čuti istinu o sebi, taj ne može ne biti ponizan: i najumniji čovjek može u trenutku poludjeti; i najzdraviji može se u hipu zaraziti; i najsnažniji može u tili čas izgubiti snagu, dah i umrijeti itd. Čime se onda oholiš? Ludilom? Zarazom? Smrću? Naša je ruka nemoćna, a Božja je ruka svemoćna, moćna da te uzvisi u pravi trenutak, veli sv. Petar…
Isuse Kriste, koji si češće govorio svojim učenicima: Tko se uzvisi, bit će ponižen; tko se ponizi, bit će uzvišen, daj nam snage da to ne samo shvatimo i zapamtimo, nego da te poslušamo, jer ti imaš riječi vječnoga života, i naučimo da nas samouzvišenje nagrđuje, a samoponiženje nagrađuje. Da te ne prestajemo moliti: Isuse blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svojemu!
Izvor: Crkva na kamenu
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Samo je život s Bogom život u istinskoj radosti. Čuvajmo tu radost i ponesimo sa svetog misnog slavlja darove njegove ljubavi i dobrote, dijeleći ih s onima s kojima nas život povezuje. Unesimo u svoje odnose mir, opraštanje i velikodušnost, prihvaćajući ljude kao dar od Boga.