DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.

 Nedjelja, 5. 9. 2021. DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

 ČITANJA: 

 Iz 35,4-7a; Ps 146,6c-10; Jak 2,1-5; Mk 7,31-37

 UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

 I. Bog se očituje kao spasitelj, koji osobno sudjeluje u nevoljama svoga naroda, uvijek prisutan i spreman donijeti oslobođenje onima koji su pogođeni nevoljama, te uspostaviti izvorni sklad u čovjeku, darujući mu cjelovitost i puninu života.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Recite preplašenim srcima: »Budite jaki,

ne bojte se! Evo Boga vašega,

odmazda dolazi, Božja naplata,

on sam hita da vas spasi!«

Sljepačke će oči tad progledati,

uši se gluhih otvoriti,

tad će hromi skakati ko jelen,

njemákov će jezik klicati.

Jer će u pustinji provreti vode,

i u stepi potoci,

sažgana će zemlja postat jezero,

a tlo žedno izvori.

Riječ Gospodnja.

II. Vjera u zajednici Kristovih učenika očituje se u slobodi od ljudskih obzira, te u jednaku dostojanstvu i vrijednosti svih, ne prema ljudskim, nego prema Božjim mjerilima.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Braćo moja! Vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: »Ti lijepo ovdje sjedni!«, a siromahu reknete: »Ti stani — ili sjedni — ondje, podno podnožja moga!«, niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude? Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?

Riječ Gospodnja.

III. Isus svojim ozdravljenjima otkriva lice Boga spasitelja, koji svakog čovjeka susreće u njegovoj konkretnoj situaciji te mu daruje slobodu i život.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.

Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.

A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

Slušati i govoriti nešto je najjednostavnije, najlakše, nešto što čovjek podrazumijeva, a u današnjem ulomku iz Evanđelja potiče nas da ipak malo promislimo o tome. Čovjeka današnjice trebalo bi pitati čuje li on kad sluša? Želi li razumjeti? Zna li  što govori i je li svjestan onoga što govori? Kao da razmišljanje i komuniciranje nekada ne idu zajedno. Čini se da ljudi modernog vremena vole imati izmišljenog čovjeka za sugovornika. Oni se dopisuju s ljudima, komentiraju događaje, vrijeđaju, omalovažavaju druge, a često su skriveni iza izmišljenog imena. Zapravo, susret s čovjekom nas opterećuje. Želimo biti prisutni u društvu, komentirati pojave, riječi ljudi, ali bez stvarnog sugovornika i našeg osobnog imena. No, potreba za susretom sa čovjekom uvijek ostaje i uvijek je prisutna.

Čovjek u Evanđelju kojega je Isus ozdravio nije bio samo bolesnik, njegov je problem bio puno dublji i puno teži. Taj je čovjek bio uskraćen za normalnu komunikaciju s drugima ljudima. On je bio zarobljenik vječne tišine. Zanimljiv je i poučan Isusov način pristupanja bolesniku, izvlači ga u stranu kako ga ne bi učinio tek pukim objektom svoga čuda, već čuva njegovo dostojanstvo, njemu samome pokazuje da kao čovjek, kao osoba ima vrijednost, da njegova bolest nije ono što njega određuje. Ozdravljajući bolesnoga Isus mu je vratio mogućnost komunikacije s okolinom. To je puno više od tjelesnog ozdravljenja. Dobio je mogućnost slušanja i govora. No, kakva je to poruka nama danas? Odgovor je svakako u tome da se i mi pitamo kakva je naša komunikacija. Potrebno je razmišljati kako mi razgovaramo s ljudima, počevši od naših najbližih u obitelji: muž, žena, djeca, prijatelji, susjedi. Svakako da lijepe riječi mogu čovjeku pomoći i čovjeka podići. Tu moramo poći od onog osnovnog pozdrava na ulici i u kući. Lijepe riječi uvijek podižu, tješe, smiruju i pomiruju. Ipak, često se čuju psovke, vrijeđanja, kletve, ogovaranja i uvrede. Ponekad se razgovor vodi samo o kreditima, režijskim troškovima, ili pak smo kupili nešto novo, povoljno, pa treba malo i o tome porazgovarati. A neki su čak i s time prestali pa većinom šute, svatko se zavukao u svoj kut pred televizor, računalo, igrice. Žive jedni pored drugih, a ne jedni s drugima. Uz današnje evanđelje, koje govori o ozdravljenju gluhonijemog čovjeka, ide i pitanje: ’’Što mi kod zdravih ušiju slušamo I o čemu govorimo?’’ Tu svakako moramo misliti ne samo na naše osobno slušanje i govorenje, nego i o tome što globalni svijet sluša te što govori.

Svijet, društvo, puni su različitih slogana, krilatica i drugih maksimalno skraćenih načina komuniciranja i tako se želi usmjeriti razmišljanje čovjeka, bez da promisli što bi to moglo doista značiti i nositi. Primjerice „slogan: “Svako dijete mora biti željeno.” Jako lijepo rečeno. Na prvi pogled, čini se da ta tvrdnja podrazumijeva ljubav, ljudskost. Poruka koju prenosi je sljedeća: toliko volimo djecu da zbog njihove sreće želimo stvoriti civilizaciju u kojoj je, dakle, svako dijete željeno i voljeno. U stvarnosti taj slogan skriva sebičnost muškarca i žene. Oni više nisu spremni na besplatnost ljubavi i postaju proizvoljni suci prava djeteta na postojanje. Drugi slogan je “Građansko društvo vas nadgleda.” Možda smo skloni reći: to je to. Ne može raditi tko što želi nego mora biti obazriv, jer ga netko gleda. Bilo bi sasvim u redu da iza tog  slogana ne stoje mnoge nevladine udruge koje na taj način prisiljavaju vlade svijeta da se ostvaruju njihovi planovi i želje, koje su često stvar manjina koje žele nametnuti svoja razmišljanja većini.“

Primjećujemo kako je slušati i govoriti zapravo zahtjevno i ako čovjek želi biti iskren i dosljedan sebi treba si dati truda u odnosu prema drugome. Nasljedujući Krista, čovjek promišlja o onome što govori, pažljiv je kad sluša, trudi se drugoga razumjeti, ne povrijediti. Čovjek ne uzima zdravo za gotovo svaku riječ i ne djeluje odmah po njoj, već je spreman biti strpljiv i saznati istinu te nju prihvatiti i po njoj živjeti. To čini vjernik! Sluša da čuje i razumije, govori kada zna što želi reći i ono što govori doprinosi dobru.

vlč. Matija Knok

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Obični događaji naše svakodnevice prilika su da se u istini suočimo sa svojom vjerom. Vjerujemo li da Bog uistinu može unijeti spasenje u naš život? Znamo li primiti njegovo spasenje? To ćemo moći ako mu budemo otvorili svoje srce, ako ga pustimo u svoj život i budemo pred njim onakvi kakvi jesmo. Ako u nama ipak postoji nešto što je još uvijek zatvoreno, dopustimo Gospodinu da to iscijeli i da nas otvori za život.