DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu.

 Nedjelja, 16.10.2022.

DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU. Misijska nedjelja

ČITANJA:
Izl 17,8-13; Ps 121,1-8; 2Tim 3,14 – 4,2; Lk 18,1-8

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. U bitci s Amalećanima Bog pokazuje narodu snagu molitve. Pobjedu im ne osigurava njegova vlastita snaga, nego Mojsijeva ustrajna i neprekidna molitva.

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima. A Mojsije reče Jošui: »Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci.« Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zapodjene borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. Ali Mojsiju ruke napokon otežaše. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede na nj, a Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod.

Riječ Gospodnja.

II. Vjera, utemeljena na Svetom Pismu, odgaja čovjeka u Božjoj mudrosti. Svaki kršćanin pozvan je dati se poučiti u vjeri te u njoj rasti.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju

Predragi: Ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.

Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.

Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom.

Riječ Gospodnja.

III.  Prispodobom o siromašnoj udovici, Isus poučava svoje učenike ustrajnosti u molitvi. Ustrajna i pouzdana molitva pokazuje koliko je čvrsta i ozbiljna naša vjera.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«

Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

Isus i nas poziva na ustrajnu molitvu. Poticaja za to imamo puno više. Bog je neizrecivo drugačiji od ovog nepravednog suca. Bog je dobar i pravedan. Prema tome, Bog će sigurno ispraviti svaku našu pravednu molbu, istinitu potrebu. Evanđelje nas ovdje želi upozoriti i na provjeru naših molbi. Možda svaka naša molitva nije pravedna, možda ne tražimo ono istinito i pravo. I zato nam se čini da nas Bog ne sluša i da ne zastupa našu stvar. Međutim, to nam se samo čini. Jer Bog je zaista dobar i stalo mu je do našeg dobra i do našeg spasa. On je sama dobrota, samo milosrđe. Međutim, molitva mijenja nas, molitvom mi postajemo drugačiji, bolji. Kroz molitvu mi uspijevamo, u svjetlu Božje volje, vidjeti pravednost ili nepravednost onoga što tražimo. Tada se mijenjaju naše želje. Prema tome, prvi učinak molitve je zapravo usklađivanje naše nutrine, naše volje, naših želja s Božjom voljom. Tako usklađeni doći ćemo i do radosnog iskustva da je Bog zaista svakoj našoj molbi sasvim blizu i da ga ne treba uvjeravati.

Bog sam čeka na tebe. On je onaj koji čeka, on je onaj koji ti se raduje. Kod Boga svatko ima protekciju i divnu vezu ljubavi koja nam je u njegovu srcu zajamčena. Tako nam tvrdi Isus! Kod Boga nije naše ime izgubljeno u velikim knjigama ljudskih imena, nego, kako to lijepo reče Prorok, naše je ime zapisano u dlanove njegove ruke. To znači: neprestano smo mu pred očima. To je situacija svih koji zaista osjećaju i vjeruju da su djeca Božja, da su Božji. To je ono što nam je došao otkriti Isus, ono što nam je objavio svojim postupcima, svojom ljubavlju.

Fra Zvjezdan Linić, I Riječ Tijelom postala

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

U radosti susreta s Gospodinom, koga smo primili i koji nam se uvijek daje, otvorimo i u svojoj svakodnevici srce za susret s njegovom riječju. Samo ćemo tako moći otkriti i slijediti njegovu volju te zajedno s njim izgrađivati svoj život i svoje odnose.