DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do sadamdeset puta sedam!

 Nedjelja, 13. 9. 2020. DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU

 ČITANJA:
Sir 27, 33 – 28, 7; Ps 103, 1-4.8.10-12; Rim 14, 7-9; Mt 18, 21-35

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Čovjek ne može griješiti protiv Božje volje, noseći u sebi mržnju, i istovremeno očekivati oprost svojih grijeha. Nitko ne može očekivati Božje milosrđe ako sam prema drugima nema milosrđa, niti može graditi odnos prema Bogu onaj tko ne gradi iskrene međuljudske odnose.

Čitanje Knjige Sirahove

Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi. Tko se osvećuje, njemu se Gospodin osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sâm od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi. Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega i na savez Svevišnjega pa oprosti krivicu.

Riječ Gospodnja.

II.  Kršćanin ne živi samo za sebe; njegov je život usmjeren Gospodinu te su sva njegova djela utemeljena u njegovom odnosu prema Kristu i trebaju biti odraz života u zajedništvu s njim.

 Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.

Riječ Gospodnja.

III.  Oprost koji dobivamo od Boga neizmjeran je i nemjerljiv s našim ljudskim iskustvom, no da bismo ga primili, moramo ga nasljedovati opraštajući svojim bližnjima.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:

»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

Isus predlaže drugačiji način. Kad postoji povreda, ali i njeno priznanje i iskrena želja za poboljšanjem, treba čovjeku dati priliku da se potrudi. Jer upravo tako postupa Gospodin Bog sa svakim od nas. Pred Bogom smo svi njemu dužnici. Štoviše, naš dug prema Bogu je neizmjerno veći nego što će čovjek čovjeku ikad moći biti dužan. Ovu istinu ne priznaju svi, pogotovo ne oni koji su Bogu nezahvalni ili za Boga ne mare, ali ona je upravo takva. Sve što imamo i što jesmo, i što možemo postati – sve to Gospodinu Bogu dugujemo. I ljubav kojom nas drži ovdje na zemlji, i strpljivost kojom podnosi naše slabosti i krive interese i poteze, i muka koju zbog nas podnosi u svom božanskom srcu i utjelovljenom čovještvu svoga Sina – sve je to ničim zasluženi dar, kojim postajemo dužnici njegove ljubavi. Pravi način da uzvratimo na takvu i toliku njegovu ljubav je da i mi ljubimo jedni druge. Oproštenje je plod ljubavi za drugoga. Oprostiti možemo onome koga ljubimo.

Isus nas ovom prispodobom poziva da ljubimo jedan drugoga, da nam naše različitosti, slabosti i nedostaci zbog kojih često povrjeđujemo jedni druge ne bude zapreka na putu ostvarenja punine čovještva po njegovu primjeru. Jer i sami smo potrebni oproštenja, i Božjeg i ljudskog.

Povede ih Goru, Dario Tokić

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

 Gospodin je među nama kako bi nam se darovao, kako bi nam svojim riječima i djelima donio iskustvo spasenja. I mi smo pozvani biti dar drugima, posredovati im to iskustvo. Kad god u svoje odnose unosimo pomirenje, prihvaćanje, opraštanje, velikodušnost, mi slijedimo Gospodina na njegovu putu milosrđa. Ne propustimo prilike života koje su nam dane da bi naši bližnji po nama doživjeli iskustvo spasenja