Djeca smo Božja: ljubljeni sin, ljubljena kćer, ništa manje od toga!
U subotu 2. ožujka 2024., u Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Čučerju održana je jednodnevna korizmena duhovna obnova.
Na četvrtu obljetnicu zagrebačkog potresa u kojem je stradala Župna crkva u Čučerju, ove je godine, sada već tradicionalno, održana korizmena duhovna priprava uoči svetkovine Uskrsa, pod vodstvom fra Stjepana Brčine OFMConv. Priprava je započela molitvom i svjedočanstvima Fra Matea Vujčića i članice evangelizacijske zajednice Sveti Duh. Svetu misu predvodili su fra Stjepan Brčina u suslavlju s domaćim župnikom, vlč. Markom Torbarom i bogoslovima, a pjevanje su animirali zbor i slavljenički tim evangelizacijske zajednice „Sveti Duh“. Fra Stjepan je u svojoj homiliji tumačio prispodobu o izgubljenom sinu iz Evanđelja po Luki. „Grijehom gubimo svoje dostojanstvo, jer grijeh ponižava. Posljedica grijeha u našim životima jest ta da gubimo osjećaj da smo djeca Božja. Velik broj ljudi pristupa svetoj ispovijedi, a pritom se uopće iskreno ne kaje. A presudan moment prilikom pristupanja sakramentu ispovijedi jest upravo kajanje. U ispovijedi se događa živi susret iz ove Prispodobe o izgubljenom sinu – tu je Otac koji nas čeka i koji sve oprašta. To je ispravna slika Boga, milosrdnog Oca.“
Nismo sluge, već djeca Božja.
Osim ispravne slike Boga, potrebna nam je i ispravna slika o sebi. Bog nas ljubi takve kakvi jesmo. Za Njega smo uvijek ljubljeni sin, ljubljena kćer – ništa manje od toga!
„Nemojmo ići na ispovijed iz navike. Kada ‘dođemo k sebi’ te shvatimo da smo sagriješili protiv nekoga tko nas ljubi, tko poštuje našu slobodu, tko je stalno uz nas i kada mu okrenemo leđa, a potom se ponovno približimo Bogu koji je sama ljubav i milosrđe, u nama se jednostavno probudi to kajanje. Često slušamo da je Bog milosrđe, u ispovijedi slušamo da su nam grijesi oprošteni, ali onda ipak sumnjamo i mislimo da nismo dostojni tog Božjeg oprosta“, istaknuo je fra Stjepan te zaključio:
„Mi osuđujemo jedni druge, ne znamo se iskreno radovati obraćenju brata ili sestre, njihovom povratku na pravi put. Upravo se zbog svojih grijeha ne znamo radovati tuđoj sreći. Važno je iz svetih sakramenata crpiti snagu i milost Božju. Nemojmo se samo baviti sobom i svojim grijesima, već gledajmo u Božju ljubav. U Njegovoj blizini se mijenjamo, mijenja se naša volja i pogled na Njega. Čeznimo za svetošću!“
