MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega.
Nedjelja, 14. 1. 2024. DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
1Sam 3,3b-10.19; Ps 40,2.4ab.7-10; 1Kor 6,13c-15a.17-20; Iv 1,35-42
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. U proročkom pozivu koji Bog upućuje Samuelu otkriva se bitno obilježje proročke službe, a to je spremnost slušati Boga i njegovu riječ.
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: »Evo me!« I otrča k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« On ode i leže.
I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!« Samuel još nije poznavao Gospodina, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospodnja.
I Gospodin zovnu Samuela treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: »Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: ’Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.’« Samuel ode i leže na svoje mjesto.
I dođe Gospodin i stade i zovnu kao prije: »Samuele! Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša.«
Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju.
Riječ Gospodnja.
II. Kršćani su posvećeni Duhom Svetim, koji u njima prebiva kao u hramu te kao takvi ne pripadaju sebi, nego Gospodinu. Stoga su pozvani čuvati svoja tijela čistima od bludnosti.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Tà Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!
Riječ Gospodnja.
III. U želji prve dvojice učenika, koji slijede Isusa, da upoznaju gdje stanuje, otkriva se bitan odnos vjernika prema Kristu: biti njegovim učenikom ne znači prije svega spoznati mudrost, nego dijeliti s njim život.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
I mi bismo često htjeli prodrijeti u tajne Isusove osobe. Govorimo o dubokom kršćanskom iskustvu, o susretu sa živim Bogom.
A Isus ne zatvara svoje boravište. Otvoreno je svakome. Tako je na jednostavan način pozvao svoje prve učenike koji su puni želje i znatiželje krenuli za njim. Osvrnuo se i na njih, pogledao ih je i pozvao. Okrenuo se da ih vidi. Bila mu je draga njihova želja da idu za njim. Bilo je to za učenike tako značajan susret da su dobro zapamtili dan i sat kada se to dogodilo: „bila je otprilike deseta ura“. Više nikada neće zaboraviti na taj susret. Smijemo se pitati o času kada smo mi susreli Isusa. Bismo li se mogli prisjetiti točnoga termina koji je zapisan u kronici života? Bilo bi dobro da ga znamo. Sjećamo se mnogih trenutaka života, mnoge obljetnice komemoriramo, rođendane slavimo. Kada se Isusa susretne na jedinstven način, kao Gospodara života i najdubljeg Prijatelja, onda se to više nikada ne može zaboraviti. To se pamti.
O, kada bi se kod nas danas probudila duboka želja da vidimo gdje Isus stanuje. Možda se uzalud naprežemo da otkrijemo daljine i visine Božjega prijestolja, njegove tajne. Svima nama ovo evanđelje i ovaj susret žele poručiti da Isusov dom nije daleko. On je sasvim blizu, njegov je dom svako srce koje ga prima, njegova je kuća svaka duša koja mu otvara vrata. U knjizi Otkrivenja on govori: „Evo na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Možda često zaboravljamo da Isus i k nama dolazi, da je i naše tijelo hram Duha Svetoga, da je svaka zajednica Crkva, Tijelo njegovo, da želi u nama i među nama boraviti. Dovoljno je samo ući u dubinu vlastitoga bića pa da ga nađemo, otkrijemo, zavolimo. Dovoljno je iskreno u ljubavi biti s braćom u zajednici, pa da ga osjetimo. Jer, Gospodin je dublje prisutan u tajnama našeg bića, nego što smo mi samima sebi. On se skriva ondje gdje su dvojica ili trojica u ljubavi sabrana u njegovo ime.
Molimo Gospodina u nadahnuću i poruci evanđelja ove nedjelje da nam otkrije svoj stan i u dubinama našega bića; da nam se otkrije kroz poniranje u same sebe, da bismo ga onda lakše otkrivali i oko sebe. Jer u njemu živimo, mičemo se i jesmo!
Fra Zvjezdan Linić, Neka mi bude po riječi Tvojoj
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Što znači biti Kristov učenik? Prije svega, biti s njim, njemu potpuno predan. Uvijek otvoren ne samo dubljoj spoznaji vjere, nego promjeni života. Biti spreman slijediti ga i odreći se zatvorenosti u vlastite životne sigurnosti. Imati hrabrosti iskoračiti – prema njemu, prema drugom čovjeku i prema vlastitom životu.