MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Lice mu zasja kao sunce.
Nedjelja, 5. 3. 2023. DRUGA KORIZMENA NEDJELJA
ČITANJA:
Post 12, 1-4a; Ps 33, 4-5.18-20.22; 2Tim 1, 8b-10; Mt 17, 1-9
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Poslušan Božjem pozivu, u vjeri u njegova obećanja, Abraham napušta svoju zemlju te odlazi u nepoznato, oslanjajući se na Božje vodstvo.
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Gospodin reče Abramu: »Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.« Abram se zaputi kako mu je Gospodin rekao.
Riječ Gospodnja.
II. Božji sluga pozvan je na vjernost i zauzetost u naviještanju evanđelja, koje donosi život. To je poziv koji je primio Božjom milošću, a ne svojim zaslugama.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Ljubljeni: Zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost – po evanđelju.
Riječ Gospodnja.
III. Iskustvo Isusova preobraženja na visokoj gori, za njegove je učenike objava njegove slave i spoznaja njegova božanskog sinovstva. Učenici su pozvani dati dostojan odgovor vjere slušanjem Učitelja i prihvaćanjem njegova puta.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Na putu u Jeruzalem – gdje ga čeka muka i smrt – Isus uzima sa sobom trojicu učenika, Petra, Ivana i Jakova i odlazi s njima na jedno brdo. I dok su bili tamo, pripovijeda evanđelist Matej, Isus se “preobrazi pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime”. Ona trojica su, naravno, ostala zapanjena. Isus u nebeskom sjaju! Poželjeli su zauvijek ostati u blaženstvu toga događaja. Zato Petar – spontan i brz na riječima – veli Isusu: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Isus, međutim, ne želi ništa od toga nego im govori: “Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.” Ono, “dok Sin Čovječji ne uskrsne” pretpostavlja muku i smrt.
To je čovjekova stvarnost. U nekim posebno sretnim i ushićujućim trenucima čovjek poželi da to nikada ne prestane. Vjerojatno je u našem životu bilo takvih trenutaka. Nekome je to fakultetska diploma, nekome vjenčanje, rođenje prvog djeteta, prvog unuka, a nekome sretno okončanje neke velike tjeskobe i nevolje. Bio je to možda trenutak kad smo posebno osjetili da je Bog nekako uz nas. I onda, naravno, poželimo da to nikada ne prestane. „Dobro nam je ovdje“, rekao bi Petar. Sagradit ćemo sjenice i zauvijek ostati. Međutim, to nije moguće. Razborit će čovjek reći da život mora imati svoje uspone i padove, a vjernik će reći i u tome vidjeti Božju providnost. Veli Isus: “Ustanite, ne bojte se!” Bog daje smisao našim nevoljama. Ako trpimo ili žalujemo, nismo očajni. I Isus je preko križa došao do uskrsnuća i proslave. Mi bismo tako htjeli da nas Bog oslobodi naših nevolja. A Bog nam daruje nešto posve drugo: da unatoč nevoljama pronalazimo smisao i ljepotu našega života – jer Božji mir i radost ništa i nitko ne može iščupati iz našega srca.
Dr. Zvonko Pažin (www.vjeraidjela.com)
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Biti zahvaćen Božjim svjetlom znači vidjeti stvarnost u istini, onakvu kakva jest. To znači i biti osjetljiv za lijepo, dobro i plemenito u onom naizgled običnom i svakidašnjem. Odgovorimo kršćanskom pozivu i činimo vidljivim nebeske vrijednosti u svijetu u kojem živimo.