MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Sotoni je došao kraj.
Nedjelja, 9. 6. 2024. DESETA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Post 3,9-15; Ps 130,1-8; 2Kor 4,13 – 5,1; Mk 3,20-35
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Adam i Eva, na nagovor zmije, jedu onaj plod sa stabla koji im je Bog zabranio te radi toga Bog kažnjava zmiju i postavlja neprijateljstvo između nje i ljudi.
Čitanje Knjige Postanka
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?«, reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrili.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.
Nato Gospodin, Bog, reče zmiji:
»Kad si to učinila, prokleta bila
među svim životinjama
i svom zvjeradi poljskom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i prašinu jesti sveg života svog!
Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene,
između roda tvojeg i roda njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.«
Riječ Gospodnja.
II. Dokle godi živimo u svijetu, borbe su neprestane, no nisu i besmislene, ako imamo u vidu da i onda kada tijelo propada čeka nas život vječnosti.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo:
Budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.
Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.
Riječ Gospodnja.
III. Pismoznanci i farizeji kažu za Isusa da ima zloduha, a Isus njih i sve nas upozorava na opasnost grijeha protiv Duha Svetoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme:
Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!
Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
…Mi kršćani, spašeni Kristovom krvlju i uzdignuti u njegovom uskrsnuću padamo često i prečesto u Adamov grijeh. Zašto sam nedovoljno obrazovan? Krivi su moji profesori. Zašto mi u životu loše ide? Kriv je moj biskup. Zašto nam svima ide kako nam ide? Krivo je naše političko vodstvo. No, priznajmo, to su još bezazleni prigovori (jer ih ne čuju oni kojima su upućeni). Puno je teže, ružnije i tužnije kad s mojim najbližima dolazim u bolne sukobe jednostavno zato što ne mogu prevaliti preko usta: „Oprosti, krivo sam postupio. Žao mi je. Nastojat ću to popraviti.“ Ili to kažem nakon što je proteklo i suviše vremena i suviše žuči. Pomislimo, koliko li se zla moglo izbjeći u mom životu, u životu tolikih ljudi, kako bi i sama ljudska povijest drugačije izgledala da smo uvijek uzmogli reći: „Oprosti. Žao mi je“. Kako bi nam i danas bilo lijepo kad bismo to bili kadri. Pravo nam kaže ono staro razmatranje iz križnog puta: „Prigni već jednom oholu glavu svoju…“
Prof. dr. vlč. Zvonko Pažin
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Ponovno osvijetljeni svjetlom Božjeg lica i sami postajemo kao svjetiljke koje nose to svjetlo. Radosno podijelimo to svjetlo sa svojim bližnjima živeći kao djeca svjetla.