ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Ja ovcama svojim dajem život vječni.

Nedjelja, 11.5.2024. ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA

ČITANJA:

Dj 13,14.43-52; Ps 100,2-3.5; Otk 7,9.14b-17; Iv 10,27-30

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Božja riječ upućena je najprije Židovima, ali su je oni odbacili i nisu prihvatili navještaj spasenja. Stoga se apostoli okreću poganima koji je prihvaćaju otvorena srca. Na taj način radosna vijest biva ponuđena čitavom čovječanstvu.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane:
Pavao i Barnaba krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. I mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za njima, koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj.
Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin:
’Postavih te za svjetlost poganima,
da budeš na spasenje do na kraj zemlje.’«
Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.

Riječ Gospodnja.

II. Knjiga Otkrivenja progovara o slavlju zajedništva s Bogom u vječnosti. Ispunjenje je to Božjega obećanja da će k sebi privući sve narode. Svima njima Krist je svojim uskrsnućem otvorio vrata vječnosti.

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola

Ja, Ivan, vidjeh: eno velikoga mnoštva što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. I reče mi jedan od starješina: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i onaj koji sjedi na prijestolju razapet će šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.«

Riječ Gospodnja.

III. Oni koji su Isusovi prepoznaju se po tome što slušaju njegov glas i slijede ga kao svojega pastira. Samo on, koji ih jedino poznaje, može ih uvesti u vječni život.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

Četvrta uskrsna nedjelja je Nedjelja Dobroga Pastira. Danas Crkva moli za duhovna zvanja. I mi smo se okupili na euharistijsko slavlje s molitvama koje upućujemo Gospodaru žetve da pošalje radnika u žetvu svoju. Vjerujemo da je Isus, Dobri Pastir, sada među nama. Istina, ne vidimo ga tjelesnim očima, ali ga vidimo očima vjere. On nam se daruje u svojoj riječi i u sakramentu euharistije. Isus se u svom darivanju drugima služi nama ljudima koje je izabrao i kojima je dao nalog što trebaju činiti u njegovo ime. On između ljudi odabire ljude koje šalje da propovijedaju Radosnu vijest jer „žetva je velika, a poslanika malo“. Brigu za duhovna zvanja svaki bi kršćanin trebao gledati kao svoju vlastitu brigu. Zato molimo Gospodara žetve da nam pokaže svoje milosrđe i pripravi srca mnogih koji će biti spremni čuti njegov glas i hrabro krenuti za njim.

Samo Isus može potpuno uzeti na sebe titulu svećenika jer on se jedini nalazi sasvim na Božjoj strani, on jedini ima potpunu ovlast navješćivati volju Božju i dijeliti njegovu milost. No, u isto vrijeme Isus se nalazi sasvim i na našoj strani, pa mu ništa što je ljudsko nije strano. Zato Isus, Dobri Pastir, izabire između ljudi pastire kojima povjerava u službu govoreći im: „Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla“ (Lk 10,16).

Kada Isus nama upućuje poseban poziv i odabire one koje želi poslati na svoju njivu, on nastavlja svoju svećeničku službu u Crkvi, te ta služba mora biti prožeta istom strukturom kao i kod Isusa, svećenika i pastira. Drugim riječima: Tko u Crkvi ima zadatak da na tako intenzivan način predstavlja Krista, da izgovara njegove riječi i dijeli njegovu milost, onda dolikuje da taj njegov službenik živi kao on.

Pavo Jurišić, Katolički tjednik

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Kada nam je nešto važno dajemo sve od sebe da zadatak izvršimo što bolje. Isus je imao posebno poslanje od Oca za koje je položio i svoj život. Isus svakoga od nas istinski poznaje, svakoga od nas ljubi do kraja. Zato možemo biti sigurnio od bilo kakvog zla, jer nas ono ne može nadvladati, koliko god da teškim djelovalo razdoblje u kojem živimo. „Da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim.“