MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Ja ovcama svojim dajem život vječni.
Nedjelja, 12. 5. 2019. ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA
ČITANJA:
Dj 13,14.43-52; Ps 100,2-3.5; Otk 7,9.14b-17; Iv 10,27-30
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Božja riječ upućena je najprije Židovima, ali su je oni odbacili i nisu prihvatili navještaj spasenja. Stoga se apostoli okreću poganima koji je prihvaćaju otvorena srca. Na taj način radosna vijest biva ponuđena čitavom čovječanstvu.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane:
Pavao i Barnaba krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. I mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za njima, koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj.
Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin:
’Postavih te za svjetlost poganima,
da budeš na spasenje do na kraj zemlje.’«
Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.
Riječ Gospodnja.
II. Knjiga Otkrivenja progovara o slavlju zajedništva s Bogom u vječnosti. Ispunjenje je to Božjega obećanja da će k sebi privući sve narode. Svima njima Krist je svojim uskrsnućem otvorio vrata vječnosti.
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh: eno velikoga mnoštva što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. I reče mi jedan od starješina: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i onaj koji sjedi na prijestolju razapet će šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.«
Riječ Gospodnja.
III. Oni koji su Isusovi prepoznaju se po tome što slušaju njegov glas i slijede ga kao svojega pastira. Samo on, koji ih jedino poznaje, može ih uvesti u vječni život.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Sva čitanja ove IV. Vazmene nedjelje govore nam o jedinstvu: u prvom čitanju (Dj 13, 14.43-52) Pavao i Barnaba naviještaju Radosnu vijest poganima, psalam 100. govori da cijela zemlja treba slaviti Gospodina i služiti mu u veselju, drugo čitanje iz Knjige Otkrivenja (7, 9.14b-17) govori o nebrojenom mnoštvu okupljenom iz svih naroda, koje stoji pred Jaganjcem, obučeni u bijele haljine, oprane u Krvi Janjetovoj, jer su ustrajali u poteškoćama, patnji, služenju i pravednosti sve do kraja: „Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.“ Znamo i sami da jedinstvo nije laka stvar. To lako vidimo i u svojim obiteljima, jer se jedinstvo postiže uzajamnim služenjem u ljubavi. A izvor je svakog jedinstva Jedinstvo između Oca, Sina i Duha Svetoga. Zato je ova rečenica središnja rečenica današnjeg evanđelja. „On nas stvori i mi smo njegovi“, kaže nam današnji psalam, njegov smo narod, a On nam je baština. Baš zato pripadati Njemu vrijedi svakog truda i svake patnje. A poradi jedinstva stada, Gospodin neke poziva da mu budu još bliži, da mu se klanjaju i da neumorno služe stadu. Zato se na ovu IV. Vazmenu nedjelju, nedjelju Dobrog Pastira, molimo za nova zvanja u Crkvi. Gospodin nas podsjeća, tebe podsjeća da razmisliš gdje te zove, da mu odgovoriš na poziv jer preko tebe želi učiniti prekrasne stvari u Crkvi i u svijetu. A ako te poziva da Ga iz bližega slijediš, kroz svećenički i redovnički poziv, zna zašto to čini, nemoj misliti da se zabunio, samo se pouzdaj, jer unatoč svim tvojim slabostima i nedostacima, želi te blizu sebi! A Krist će sam, kako nam je obećao don Bosco, zauzeti tvoje mjesto u tvojoj obitelji.
Kriste, Dobri Pastiru, koji još uvijek zoveš mlade da odgovore na tvoj poziv, da te iz bližega slijede, služe i klanjaju ti se, da kao Ivan borave naslonjeni na tvome srcu, izmoli svome stadu, koje žeđa za Tobom, revnih i autentičnih mladih svjedoka tvoje ljubavi prema svim ljudima, jer oni su snaga i radost tvoga Evanđelja. Tako će tvoja ljubav stići sve do kraja svijeta i biti navještena i svjedočena svakom čovjeku! Molimo te i za naše pastire, daj im snage da te uvijek vjerno i velikodušno slijede, darivajući se do kraja za tvoje stado i njegovo jedinstvo.
Lectio Divina s Don Boscom
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Darovana nam je sloboda djece božje, ona sloboda koja nam je potrebna da bismo mogli rasti kao ljudi. Ne dopustimo da nam tu slobodu oduzmu lažni pastiri suvremenog svijeta. Budimo uvijek svjesni svoga dostojanstva, koje nam samo Bog može dati i sačuvati.