MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Isus, kao ni ono Ilija i Elizej, nije poslan Židovima.
Nedjelja, 30. 1. 2022. ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Jr 1,4-5.17-19; Ps 71,1-4a.5-6b.15ab.17; 1Kor 12,31 – 13,13; Lk 4,21-30
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Poziv proroka Jeremije slika je svakog proročkog poziva. Prorok je od Boga izabran, posvećen i postavljen u proročku službu. Njegova je zadaća ustrajno naviještati Riječ Božju i biti Božji znak svome vremenu. Prorok u tome nema nikakve zemaljske sigurnosti, ali ima Božju snagu na koju se može osloniti.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
U dane Jošijine: Dođe mi riječ Gospodnja:
»Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh;
prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih,
za proroka narodima postavih te.
Ti bedra svoja sad opaši,
ustaj, pa ćeš im govoriti sve
što ti ja zapovjedim.
Ne dršći pred njima,
da ne bih morao učiniti
da uzdršćeš pred njima.
Danas te, evo, postavljam
kao grad utvrđeni,
kao stup željezni,
ko zidinu brončanu
protiv sve zemlje:
protiv kraljeva i knezova judejskih,
svećenikâ i naroda ove zemlje.
I borit će se s tobom, al te neće nadvladati
jer ja sam s tobom da te izbavim.«
Riječ Gospodnja.
II. Ljubav je najveća od svih darova. Svi su darovi djelomični i imaju svoju svrhu u vremenu te će jednoga dana uminuti kad se sve ispuni u Bogu. Jedino će ljubav ostati za vječnost.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega! Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav. Riječ Gospodnja.
III. Isus u svom zavičaju doživljava sudbinu svakog proroka, a to je neprihvaćanje. Odbijajući prihvatiti navještaj istine o spasenju za sve ljude, njegovi ga slušatelji odbacuju i tako se zatvaraju za Božja djela i vlastito spasenje.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«
A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci za¬tvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Riječ je Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Isus je došao u svoj rodni grad Nazaret. Došao je kao prorok, kao čovjek koji ima nešto poručiti svojim sumještanima. Pogodio ih je u žicu. Oni su bili spremni vidjeti od njega kakvo senzacionalno čudo i zadovoljiti svoju znatiželju. Međutim, nisu bili spremni čuti riječ, poziv, poruku. Kad se Isus usudio otvoreno i hrabro upozoriti da ima to ne valja i da se već u povijesti dogodilo da je Bog po svojim prorocima bio djelotvorniji kod stranaca i tuđinaca nego u Izraelu, onda su se okomili na njega. Tada im sve na Isusu smeta. Oduzimaju mu pravo na proročku riječ. Poznaju mu rodbinu. Poznaju njegovu mladost koju je proveo među njima. On ih, prema tome, nema čemu učiti. Ne može im on soliti pamet. Isus je prognan iz vlastitog mjesta.
Koliko i u nama ima predrasuda i brana pred istinom. Ljudi se zatvaraju u svoje ideologije i opravdavaju time sve što čine; drugi omalovaže nositelja neke poruke i time se žele zaštititi od same poruke; nekima smeta način i stil kojim netko govori. Ima stotine načina na koje se ljudi ispričavaju da ne moraju primiti neku neugodnu istinu. Tako je i s evanđeljem, i to ne samo u ono vrijeme, nego i danas. Radije ćemo evanđelje pretvoriti u divnu knjigu iz davne prošlosti i iskazati joj u tom pogledu puno poštovanje, samo da ne moramo osjetiti da se evanđeoske riječi trebaju usvojiti u vlastitom konkretnom životu. Radije ćemo se diviti stilu i govorničkom daru nekoga, nego li iskreno čuti njegovu poruku. Ili ćemo kopati po nečijoj prošlosti, otkrivati nečije skrivene pogreške, da bismo sebe zaštitili od njegove poruke.
Prorok nije bezgrešan čovjek. Međutim, on je pozvan revnovati za slavu Božju i za spasenje ljudi. Čak ga ni vlastite mane ni slabosti ne mogu ispričati od te zadaće. Važnija je riječ i služenje riječi. Tako bi to trebalo biti i kod slušatelja.
Fra Zvjezdan Linić, I Riječ Tijelom postala
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Svatko od nas po krštenju je primio proročku službu. Kršćanin koji se ne odaziva na proročki poziv ne ispunjava svoje kršćansko poslanje. Postavljeni smo u svijet kao svjedoci Božje istine. Budimo vjerni svojoj zadaći, pa i unatoč nerazumijevanju i neprihvaćanju ljudi, u svim prilikama gdje nas Gospodin šalje. Jer nas tamo i treba.