ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa, sina Davidova.

 Nedjelja, 18. 12. 2022. ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA

 ČITANJA: 

Iz 7,10-14; Ps 24,1-6; Rim 1,1-7; Mt 1,18-24

 UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Željeli to ljudi ili ne, Bog daje znakove svoje prisutnosti. Najveći je znak njegov dolazak među ljude, kada se po svom sinu trajno uprisutnio među nama.

Čitanje Knjige proroka Izaije

U one dane: Gospodin opet progovori Ahazu i reče mu: »Zaišti od Gospodina, Boga svoga, znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.« Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina.« Tada reče Izaija: »Čujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!«

Riječ Gospodnja.

II. Krist, Sin Božji, a potomak Davidov po tijelu, obećavan je po prorocima, a snagom Duha uskrsnuo je od mrtvih. Milost Kristova naviještena je i poganima, kako bi i oni imali dioništvo u vjeri.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje – koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našem, po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane, među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.

Riječ Gospodnja.

III. Josip, muž pravedan, dopušta Bogu da ga vodi i u razumu neshvatljivim trenutcima. Njegove nedoumice bivaju raspršene u susretu s Božjim glasnikom, te on spremno prihvaća Božju volju.

Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako.

Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

Sjećate li se nekih svojih ugodnih iznenađenja, onih trenutaka u vašem životu kad vam se dogodilo nešto lijepo što uopće niste očekivali? Tražili ste malu uslugu, a dobili svu ljubaznost neke osobe, očekivali ste nešto skromno, a dogodilo vam se nešto iznad svih vaših očekivanja?

Sve to i još mnogo više krije se u jednom lijepom imenu. Emanuel. Drevni su naraštaji iščekivali spasitelja, mesiju. Otprilike su znali da od njega treba doći spasenje, da će njega Bog poslati i da će uspostaviti Božje kraljevstvo. I onda prorok naviješta da će se spasitelj zvati Emanuel, što znači, kao što je poznato, “S nama Bog” (Iz 7, 10-14). Veli: “Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog.” Vjernici Staroga zavjeta shvaćali su to kao sliku (kako i inače Sveto pismo rado govori u slikama): Mesija će biti znak Božje prisutnosti, jer će vršiti njegov nalog.

A što se u stvarnosti dogodilo? Evanđelist Matej, opisujući Isusovo rođenje sjeća se toga drevnog proroštva i shvaća da se proroštvo doslovno ispunja (Mt 1, 18-24). Novorođeni Spasitelj, Mesija, doista je S nama Bog, jer je pravi Božji Sin.

Apostol se Pavao na jednom mjestu pita tko bi to mogao Boga darom preteći? Bog uvijek daje više i iznad svake mjere.

Pogledajmo: apostoli su pošli za Isusom želeći uzeti udjela u njegovom Kraljevstvu kojeg su oni zamišljali na sasvim ovosvjetski način. A što im Isus daje? Na njima utemeljuje Crkvu koja nadilazi vjekove i sva kraljevstva. Ostavili su lađe, a postali su “ribarima ljudi”.

Sagledamo li u tom svjetlu svoj vlastiti život, zar ne da možemo uočiti kako nam Bog za malo našega zalaganja, a posve mimo naših zasluga, daje uzvišene darove, darove koji nas uzdižu do dostojanstva Božjih sinova i kćeri.

Isus je Emanuel, S nama Bog. Kako veli Predaja Crkve, Sin se Božji zaogrnuo našom čovječnošću, da bi nas zaogrnuo svojim božanstvom.

Neka nas sve obuzme radost i milina sina Božjega, koji je S nama Bog – Emanuel.

Dr Zvonko Pažin

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Gospodin je blizu, a nas sve više preplavljuje radost skorog susreta. Otvorimo mu svoja srca i dopustimo da nas on pripravi za susret. Budimo zajedno s njim u molitvi, u čitanju njegove riječi i razmišljanju o njoj; uzmimo vrijeme za zajedničku molitvu s našim bližnjima, za razgovor, za susret. Tako će naš život i naše vrijeme biti uistinu posvećeni.