MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Ode, umije se, pa se vrati gledajući.
Nedjelja, 19. 3. 2023. ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA
ČITANJA:
1Sam 16,1b.6-7.10-13a; Ps 23,1-6; Ef 5,8-14; Iv 9,1-41
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Kraljevsko pomazanje Davidovo, koji je “najmanji” označava znakovitost krštenja. David, kao i slijepi od rođenja, postaje pomazanjem (što je znak izbora), vjerni svjedok svjetla.
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Reče Gospodin Samuelu: »Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.« Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: »Jamačno, evo pred Gospodinom stoji njegov pomazanik!« Ali Gospodin reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.« Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: »Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.« Potom zapita Jišaja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgovori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.« Tada Samuel reče Jišaju: »Pošalji po njega jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.« Jišaj posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće; i duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana.
Riječ Gospodnja.
II. Pavao poziva subraću da se probude iz sna nepokretljivosti i budu svjetlonoše. Treba izabrati, treba se odlučiti za dobrotu, pravednost i istinu, za ono što je “milo Gospodinu”.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, jer što potajno čine, sramota je i govoriti. A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli: »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.«
Riječ Gospodnja.
III. Slijepi od rođenja koji iz tame dolazi do svjetla, simbolizira nas, naš hod i rast u spoznaji naše vjere. Imamo zdravi razum i slobodu izbora, pa se može dogoditi da netko odbije hod prema svjetlu i odluči ostati u tami. Krist tada nije Svjetlo svijeta, već se rješenja u životu i njegov smisao traže drugdje. Povijest spasenja uči da je izabrani narod često prkosio Bogu, pa bi zato završavao u nekom novom ropstvu. Sve se bitno mijenja novim i posljednjim savezom Boga i izabranog naroda kroz žrtvu samoga Boga. Bog je postao jedan od nas i svojim životom, a posebno smrću, pokazao kako živjeti.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.
Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«
Riječ Gospodnja
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Isus susreće slijepca od rođenja. I pomislite što prvo pada na pamet Isusovim učenicima? Oni pitaju Isusa: “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?”
Eto nas ljudi. Odmah mislimo da se Bog ponaša kao mi ljudi. Mislimo da se Bog odmah osvećuje kad ga netko uvrijedi i da odmah teško kažnjava kad netko sagriješi. I naravno, spremni smo tako razmišljati samo kad je netko drugi u pitanju, a ne kad se radi o nama samima. Spremni smo nadugačko raščlanjivati život i ponašanje naših bližnjih, spremni smo donositi sudove i zaključke. I tako, poput naših praroditelja, želimo biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo i koji sve vide i razumiju.
I gubimo dragocjeno vrijeme.
Baveći se drugima, zaboravljamo na same sebe. Pa zar je onda čudno da se tako lako pretvorimo u puno veće grešnike nego što vjerujemo da su to drugi? Pa zar je onda čudno da nakon određenog vremena ne prepoznajemo sami sebe, koliko smo se izobličili?
Kod ovog slijepca od rođenja, stvar je jasna. Isus veli: “Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.”
Upravo tako. Na tome su se slijepcu stvarno očitovala djela Božja. Tko bi to od ljudi mogao dokučiti da to Isus nije predskazao i kasnije pokazao. Znamo kako je završila ta zgoda. Isus je tome slijepcu od rođenja povratio vid. I to je postao kamen spoticanja za farizeje. Zahvaljujući tome slijepcu od rođenja, evanđelist Ivan razvija divnu nauku o Isusu koji prosvjetljuje one koji su u tmini grijeha, a zasljepljuje one koji su uvjereni da vide.
Nedokučivi su putovi Gospodnji. Tko može razumjeti i predvidjeti Božje naume, tko može razumjeti i sama sebe i vlastiti život? Tko može shvatiti zašto je njegov život krenuo ovim ili onim smjerom i zašto ga je Bog postavio u određene životne okolnosti i na njegov put stavio ovu ili onu osobu?
Velika je tajna život svakoga pojedinog od nas. Velim, nitko samoga sebe ne može razumjeti i dokučiti. Sve je to u Božjem naumu i u Božjem srcu.
Pa kad je tome tako, tko se onda može usuditi prosuđivati i suditi drugoga, njegov život, njegove uspjehe i padove, njegovu sreću i nesreću, njegovo zdravlje i njegovu bolest?
Dr Zvonko Pažin
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Onaj slijepac od rođenja zadobio je očinji vid, ali je zadobio i još više: susreo je svoga Spasitelja i povjerovao u nj. Neka Isus i nama otvori oči da s punim povjerenjem idemo za njim ne prosuđujući i ne osuđujući naše bližnje.