ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje.

 Nedjelja, 27.3.2022. ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

 ČITANJA: 

Jš 5,9a.10-12; Ps 34,2-7; 2Kor5,17-21; Lk 15,1-3.11-32

 UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

 I. Pasha koju Izraelci proslavljaju po ulasku u obećanu zemlju, znak je zahvalnosti naroda za djela koja je Bog za njih učinio. Bog nastavlja svoju brigu za narod, dajući im plodove zemlje. Tako narod stječe iskustvo Božje djelatne prisutnosti kroz povijest.

Čitanje Knjige o Jošui

U one dane: Reče Gospodin Jošui: »Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.« Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim po¬ljanama proslaviše Pashu četrnaestoga dana u mjesecu, uvečer. A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.

Riječ Gospodnja.

II. Po Kristu smo primili novi život, u njemu nas je Bog pomirio sa sobom. Kao novi ljudi pozvani smo na pomirenje, kako bismo opravdali pravednost u koju nas je Krist uveo svojom žrtvom za naše grijehe.

Čitanje Prve poslanice

svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

Riječ Gospodnja.

III. Prispodoba o milosrdnom ocu, koja se ponekad naziva i Prispodobom  o izgubljenom sinu, zapravo govori o dva izgubljena sina, o dva načina kako čovjek može napustiti Boga. Jedan je način očit, grijehom, a drugi skriven, srcem. Bog želi da mu se sva djeca vrate, no povratak grješnika čini se lakšim o povratka umišljenog pravednika.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

Ovu je prispodobu Isus izrekao i nama. Ona je za sva vremena. Nema nikoga na svijetu, pa ne znam koliko i kako sagriješio, a da ne bi imao pristup Ocu. Bog je dobar. On je darivatelj života. Iskreno pokajanje, čežnja za životom, prihvaćanje njegova zagrljaja – to je dovoljno da se uđe u iskustvo novog, čistog, Božjeg života. Jedina pretpostavka u svemu tome jest: istinsko prepoznavanje svoga stanja. Mlađi je sin, kako kaže danas evanđelje, „konačno došao k sebi“, shvatio je što se dogodilo, vidio je istinu svojih odnosa: prema Bogu, prema ocu, prema sebi. I odlučio se vratiti.

Bilo bi divno kad bismo sebe vidjeli u Božjoj ljubavi i u jednostavnosti svojeg vjerničkog života, kad bismo svaki dan svog života prepoznali kao dar ljubavi. Nije potrebno otići od Oca da se na povratku konačno osjeti i vidi: Otac neizrecivo ljubi. Jer Otac ljubi neprestano, svakog dana, u svakodnevici života. To je Otac koji ljubi jednakom ljubavlju i vas koji ste stariji i sve vas koji ste bolesni, koji pokušavate svoj život vidjeti u svjetlu vjere, kao i one za koje molite i koje biste željeli vidjeti obraćene negdje u blizini Božje ljubavi i u iskustvu sakramenta ispovijedi.

Fra Zvjezdan Linić, I riječ tijelom postala

 OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Iskusili smo toplinu Očevog zagrljaja, koji se daje onima koji imaju ponizno i otvoreno srce. Da bismo ostali s njime, on ne traži našu pravednost nego nam daruje svoju ljubav i milosrđe i na taj nas način opravdava i vraća nam sinovsko dostojanstvo. Ostanimo u njegovoj ljubavi da naša radost bude potpuna.