ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.

Nedjelja, 14.3.2021. ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

ČITANJA:

2Ljet 36,14-16.19-23; Ps 137,1-8; Ef 2,4-10; Iv 3,14-21

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Narod se pokazuje nevjernim Bogu slijedeći božanstva okolnih naroda te njegova nevjera dovodi do razorenja hrama, koji je bio mjesto Božjeg prebivanja u narodu, u vrijeme babilonskog sužanjstva. No Bog ne ostavlja svoj narod, nego ga nakon toga vremena ponovno vraća u svoju zemlju.

Čitanje Druge knjige Ljetopisa

U one dane: Svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.

Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Gospodnja jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka.

Spalili su Božji dom, oborili jeruzalemski zid i sve utvrde njegove vatrom spalili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Gospodin reče na Jeremijina usta: »Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.«

Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Gospodinova objavljena na Jeremijina usta, podiže Gospodin duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: »Ovako veli perzijski kralj Kir: ’Sva zemaljska kraljevstva dade mi Gospodin, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’«

Riječ Gospodnja.

II. Spasenje nam je darovano po Božjoj milosti, ne po našim djelima, nego po vjeri. Djelo Božje smo mi, koje je Bog zajedno s Kristom oživio, iako smo bili mrtvi zbog grijeha, da bi nas priveo u nebesku slavu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Riječ Gospodnja.

 III. Bog je svog sina dao za spasenje svakomu tko vjeruje. On je Svjetlost koja je prosvijetlila svijet, ali koju ljudi nisu mogli primiti zbog svojih zlih djela. K njoj dolaze samo oni čija su djela istinita, čiji je život u skladu s Božjom voljom.

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

Bog nam je iz ljubavi i Sina svoga dao. Sjetimo se da bi istinski otac radije i sebe žrtvovao nego dopustio da mu dijete umre. A Bog je to učinio. Ljubio je do kraja mene, tebe, ljubio je sve, svakog čovjeka. U svjetlu Kristove prisutnosti, tj. po snazi njegova uskrsnuća, ta ljubav nije prošlost i zato smijemo reći: Bog tako ljubi… da neprestano daje svoga sina. To je sadašnje vrijeme, to vrijedi za ovaj čas, a osobito za trenutak svete mise kad se kršćanska zajednica sabire oko oltara. Bog nas sada, u blagoslovljenom času presvete euharistije ljubi Isusovom prisutnošću. To je istina Božje ljubavi koja nije ovisna o ljudskoj vjernosti ili ljubavi i zato je tako čvrsta i nepromjenjiva. Prepustimo joj se u svim našim noćima i u svakom mraku, u teškim časovima i u kušnjama života, u bolesti i zdravlju. Bog je ljubav i ostaje vjeran. Nikada nam neće uskratiti svoju ljubav. Vjerujemo u sakramentalno posvećenje po krstu i znamo da je po njemu Bog u nas utisnuo pečat Duha Svetoga, a to je pečat ljubavi. To znači da nas Bog ne ljubi samo za jedan čas, u trenucima kada smo dobri, kada nismo sagriješili, nego nas njegova ljubav prati neizbrisivo zauvijek.

Prosvijetljeni Kristom postajemo sposobni svijet gledati Božjim očima, ljude oko sebe prihvaćati Kristovim srcem, ne dopuštati negativnim mislima da utječu na nas. Bog je u Isusu došao na svijet. Njegova prisutnost je najveći blagoslov ovome svijetu i nadjačava sve mračne događaje. Ovaj je svijet Božji. To je Isus otkrio svojim učenicima. Zato je poruka ove nedjelje tako aktualna. Vjerujemo da je Bog ljubio i da ljubi ovaj svijet; vjerujemo da je mene i tebe Bog ljubio i da nas i sada ljubi. Tu nam svoju ljubav dariva na poseban način u nedjeljnom euharistijskom slavlju. To je čas obnove naše vjere, našeg povjerenja u Božju ljubav i spremnosti da joj se otvorimo, da joj odgovorimo svojim darivanjem drugima.

Fra Zvjezdan Linić, Neka mi bude po riječi Tvojoj

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Radost života često nam je vrlo blizu, ali je ne vidimo jer ne možemo ili ne želimo svoj pogled odmaknuti od sebe. Bog želi da gledamo njega, a to znači da tražimo njegovu volju. Božje djelovanje ne možemo uvijek razumjeti jer je ono drukčije od našeg shvaćanja. nadilazi naša iskustva, ali ako mu se otvorimo iznad svojih često uskih pogleda i razmišljanja, polako će nas rasvjetljivati njegovo svjetlo te ćemo spoznati koji nas put vodi u život.