MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.
Nedjelja, 7. 7. 2024. – ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Ez 2,2-5; Ps 123,1-4; 2Kor 12,7-10; Mk 6,1-6
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Bog šalje Ezekiela u tvrdokorni narod, kako bi ih upoznao s Božjim riječima utjehe.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
U one dane: Uđe u me duh te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. I reče mi: »Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi bunili su se protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: ’Ovo govori Gospodin Bog!’ I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.«
Riječ Gospodnja.
II. Pavao je svjestan svojih slabosti, a još više da njegova snaga ne dolazi od njega samoga, već od Isusa.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina da odstupi od mene. A on mi reče: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.
Riječ Gospodnja.
III. Isus je posjetio svoje rodno mjesto, kako bi poučavao i liječio. Radi nevjere ljudi koji su mislili da ga poznaju nije mogao činiti čuda.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Što mi zapravo želimo, što očekujemo od Isusa? Moguće je da smo i sami slični Nazarećanima. Od Isusa očekujemo da čuje naše molitve, želimo da nam odmah priskoči u pomoć, tražimo neke usluge.
Nije li to zapravo jako sebično i jednostrano? Mi očekujemo nešto od Isusa. Međutim, nemamo snage niti volje da ga prihvatimo onako kako nam se on daje, Isusa sa svojom Riječi, Isusa sa svojim zahtjevima. Nismo skloni niti voljni čuti ono što on od nas hoće niti pomišljamo da bi on mogao imati svoje želje u odnosu na nas. Tu je naša kriza. Kao i kod Nazarećana. Oni nisu očekivali od Isusa neku pouku, opomenu, poziv na obraćenje. Ono očekuju čudo. Međutim, čudesna ozdravljenja koja je Isus činio bolesnicima bila su drugačije pripravljena. Ljudi su povjerovali, bolesnici su u srcu imali probuđenu vjeru. Nekima Isus izričito kaže: „Vjera te tvoja spasila!“ Po iskrivljenom mišljenju Isusovih sumještana, Nazarećana, Isus se čudno ponaša jer im upućuje samo riječi.
Usudimo se otkloniti iz naše nutrine sve predrasude, svaku umišljenost, svaki otpor Isusovu pozivu na obraćenje i promjenu života. Oslobodimo se napasti da pomišljamo da smo dovoljno dobri i da Isus mora biti jako zadovoljan nama. U vjeri trebamo uvijek rasti, u protivnom ćemo osjetiti da se gubimo.
Katkad nam se čini da smo i sami među onima koji žele biti Isusu jako bliski. Barem tako izgleda po našoj urednoj tzv. vjerskoj praksi. Mi smo praktični vjernici. Međutim, i nama se događa da na drugačiji način želimo Isusa i da ostajemo zatvoreni za Isusove želje. Želimo Isusa koji stvara čudesa, ali ne Isusa koji bi nas htio na čudesan način preobraziti da bismo bili sposobni u njegovo ime djelo spasenja što ga je on započeo. Isus se čudio nevjeri Nazarećana. Na drugom mjestu, sigurno misleći i na nas u današnje vrijeme, pitao se: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Lk 18.8)
Fra Zvjezdan Linić, Neka mi bude po riječi Tvojoj
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Bog nam je u Isusu Kristu otkrio svoju ljubav i blizinu. Neka nam ta njegova blizina bude izvor snage za sve izazove pred kojima se nađemo, a njegov blagoslov neka nam bude zaštita i obrana.