MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Izvor vode koja struji u život vječni.

 Nedjelja, 15. 3. 2020. TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

 ČITANJA: 

Izl 17, 3-7; Ps 95, 1-2, 6-9; Rim 5, 1-2.5-8; Iv 4, 5-42

 UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

 I. Suočen s različitim kušnjama na putu kroz pustinju prema Obećanoj zemlji, Izraelski narod često gubi vjeru u Božju prisutnost. No Bog, unatoč nevjeri, ne uskraćuje svoju brigu te se uvijek iznova djelima potvrđuje kao onaj koji spašava.

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Narod je žeđao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?« Mojsije nato zazva Gospodina: »Što ću s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati.« Gospodin odgovori Mojsiju: »Istupi pred narod! Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospodin među nama ili nije?«

Riječ Gospodnja.

II.  Bog je objavio veličinu svoje ljubavi, kojom smo otkupljeni, u Kristovoj smrti za grješnike. Vjera u Krista pomiruje nas s Bogom, te nam otvara pristup milosti. U nju nas uvodi Duh Sveti koji prebiva u nama.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.

Riječ Gospodnja.

III. Isus objavljuje sebe kao izvor života u kojemu biva utažena čovjekova žeđ za istinskim životom.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.

Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”

Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”

Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji

u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala,

a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu

u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.

Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka

koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”

Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’

Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

Zdenac je u ono vrijeme označavao i mjesto ljubavi, nekih bitnih događaja vezanih uz iskazivanje ljubavi, sastanka kao što su danas naši trgovi i neka slična javna mjesta. Stoga je pohođenje zdenca u ono vrijeme značilo izlagati se, „izaći na prozor“, pokazati se kako bi netko bio toliko dirnut sve do jedne vrste ljubavi vidjevši osobu koja se „izložila“.

Daj mi piti!

U ovom traženju pića, vode krije se glavna poruka evanđelja. Sin je poslan od Oca, dolazi nam pokazati vrhunac svoje ljubavi.
Podsjetimo se da je i pred svoju skoru zemaljsku smrt na križu Isus izrazio žeđ pred vojnicima koji su ga razapeli. Vojnici su imali nakanu brzo ga ubiti što znači da mu voda baš i ne bi bila od koristi. On je to znao, usprkos tomu izrazio je svoju žeđ (Iv 19,28). Radi se ovdje o puno većoj žeđi zbog koje se Isus utjelovio na zemlji a to je žeđ za dušama. Isus nije došao suditi dušama već želi spasiti duše, sve duše, sve je dao za tu misiju pa i svoj život (Iv 12,47), želi spasiti duže od svega zla, od svakog grijeha. Tako i u slučaju samarijanke, Isus dolazi spasiti njezinu dušu, želi je spasiti od grijeha silazeći u dubine njezina srca pokazujući tako kakvo je i njegovo srce, srce spasitelja koji je ljubav, poniznost i jedini put, istina i život (Iv 14,6).
Isus se tako ne da uvjetovati od strane samarijanke zbog njezine „preljubničke“ nacionalnosti već joj u takvim okolnostima pokazuje da je ne sudi, da je gleda kao osobu u svojoj istini, ulazi u dubine njezina srca, ne ostaje na površini. Samarijanka je očito time pogođena i pita Isusa kako to on kao židov može tražiti piti od nje samaritanke. Isus joj pak odgovara kad bi ona znala tko je on, ona bi ga pitala za piti, ali vode žive, što znači kada bi ga samarijanka prepoznala, odmah bi nice pala pred njega i zagrlila ga ne puštajući ga jer je on sve ono što joj je potrebno za život. Sve to i dalje pogađa iznenađenu ženu koja počinje ispitivati Isusa vidjevši da je on drugačiji od svih ljudi koje je do tad upoznala.

Veliku nam poruku želi dati ovo evanđelje koje nas upućuje na jedinu važnost svakog živog bića iz kojeg sve drugo što je važno proizlazi, a to je Isus koji sam govori „Ja sam…“ a objavljuje nam se govoreći nam tko je, kakav je i što nam je činiti ako ga želimo slijediti kroz sveto pismo

MOLITVA

Molim te, Isuse, oslobodi me svega što nisi ti, upućuj me na put kojim trebam hoditi i daj mi sve potrebne milosti kako bi ti dopustio da svakog dana ulaziš u dubine moga srca, pokazao mi istinu, mijenjao me, čistio, promijenio me i tako probudio u meni jedinu želju, a to je da živim samo po tebi, s tobom i u tebi.

Lectio Divina s don Boscom

 OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Napojeni u susretu s Gospodinom, živom vodom od koje se ne žeđa, budimo svjedoci susreta koji obnavlja život i vraća izvornom skladu postojanja. Podijelimo s našim bližnjima dar novoga života, kako bi i oni bili zahvaćeni istom milošću.