MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

 Nedjelja, 5. 1. 2020. DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU

 ČITANJA: 

Sir 24, 1-2.8-12; Ps 147, 12-15.19-20; Ef 1, 3-6.15-18; Iv 1, 1-18

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

 I. Mudrost dolazi od Boga i ona je prvo od njegovih djela. Po posebnom Bojem naumu, mudrost Božja prebiva u njegovom narodu i po njoj se Bog u narodu uprisutnjuje.

Čitanje Knjige Sirahove

Mudrost se sama slavi i u Bogu se časti

i sred puka svog se hvali.

Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg

i pred njegovom se moći proslavlja.

Posred naroda se svog uzvisuje

i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje

i u mnoštvu izabranika ima hvalu

i među blagoslovljenima ona se sama ovako blagoslivlje:

»Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari

i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče:

‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’

Prije vjekova, odiskona, on me stvorio

i neću prestati dovijeka.

Pred njim sam služila u svetom šatoru

i potom se nastanila na Sionu.

Dao mi je tako spokoj u milome gradu

i vlast mi je u Jeruzalemu.

Tako se ukorijenih u slavnom narodu,

na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj,

i u punom zboru svetih moj je boravak.«

Riječ Gospodnja.

II.  Bog nas je u Kristu izabrao prije postanka svijeta kao svoju djecu i pripremio nam vječnu baštinu u nebu. U tom pozivu imamo nadu u dioništvo u njegovoj slavi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome.

Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.

Riječ Gospodnja.

III. U svojoj Riječi, koja je postala tijelom, Bog nam je progovorio osobno, objavio nam svoju slavu i uprisutnio se trajno među nama. U Sinu Božjemu istinsko je svjetlo rasvijetlilo svijet i ispunila su se Božja obećanja.

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.

A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

 U božićnom smo vremenu i liturgija nam nudi Prolog iz Ivanova evanđelja – himan Božje objave, Evanđelje kojeg smo također razmatrali i na sam blagdan Božića. Dakle, ponovno imamo priliku meditirati svu dubinu i ljepotu ovoga himna koji nas uistinu, uz Milost Božju, može uvesti u to da bolje doživimo Misterij Djeteta Isusa. Ivanovo Evanđelje potvrđuje da je Isus Svjetlo istinsko koje rasvjetljuje svakoga čovjeka. Sveti Pavao u poslanici Efežanima moli Boga da nam da prosvijetljene oči srca da uvidimo koliku nadu pruža Njegov poziv (Ef 1,18). Pozvavši nas u život, Sin Božji dolazi na svijet da nas prosvijetli na sasvim čudesan način. Bog je stvorio svjetlost da osvjetljuje mračni svemir i da čovjek može živjeti na zemlji, ali prije svega ispunja čovjeka Svjetlošću da ne izgubi svoju dušu.

Svjetla u prirodi osvjetljuju prostor, a samo svjetlo po sebi ne možemo vidjeti, već refleksiju u spektru boja. Na sličan način Krist, naše nutarnje svjetlo, rasvjetljuje misterij života i daje “Smisao“, otkrivajući Božju Prisutnost svima koji gledaju očima srca, odnosno vjere. Oni, usprkos ponekad zastrašujućoj stvarnosti koja se vidi prirodnim očima, na taj način vide „Nevidljivoga“. Većini religija se sviđa naviještati Boga koji je dobar, Boga koji sluša, Boga koji je blag i milosrdan. Naprotiv, samo kršćanstvo ima snagu da navješćuje kako se beskonačno veliko učinilo beskonačno malenim. Svemogući i Vječni ulazi u vrijeme, Bogat postaje siromašan i potrebit, Bog uzima ljudsku narav i postaje kao mi da nas učini Sebi sličnima.

Lectio Divina s don Boscom

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Dolaskom Isusa Krista Bog je čovječanstvu dao novi početak, obnovio je zajedništvo ranjeno grijehom, kako bi svi ljudi spoznali da su djeca Božja. Živjeti iz te spoznaje znači prihvatiti novost života, darovanost, ljubav, vječnost. Budimo svjesni neizmjernog dara Božje ljubavi i odgovorimo na nju vjernim služenjem Bogu i bližnjima.