MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Isus posti četrdeset dana i đavao ga iskušava.

 Nedjelja, 1. 3. 2020. PRVA KORIZMENA NEDJELJA

 ČITANJA: 

Post 2, 7-9; 3, 1-7; Ps 51, 3-4.5-6a.12-14.17; Rim 5, 12-19; Mt 4, 1-11

 UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

 I. Slobodu koja im je darovana kao stvorenjima na Božju sliku, prvi ljudi odlučuju koristiti samovoljno, te na taj način gube milost zajedništva s Bogom. Ta izvorna nevjernost, u kojoj su svoje ostvarenje tražili izvan povezanosti sa svojim stvoriteljem, ljude je udaljila od punine života koju su imali.

Čitanje Knjige Postanka

Gospodin Bog sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. I Gospodin Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u nj smjesti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva, a dobra za hranu – i stablo života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je načini Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je doista Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ’Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.

Riječ Gospodnja.

II.  Adamovim grijehom na sve je ljude prešao grijeh i smrt te su osuđeni, ali su Kristovom pravednošću svi opravdani. Iako je naš život obilježen smrtnošću i ranjenošću grijehom, po Kristu imamo pristup životu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.

Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. I dar – to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha – opravdanjem. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome, Isusu Kristu.

Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.

Riječ Gospodnja.

III. Isus u pustinji pobjeđuje kušnju Napasnika, pozivajući se na svoj odnos s Bogom, koji nikakva kušnja ne može ugroziti, čak i u najranjivijim područjima života.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

 Nalazimo se u vremenu korizme, priprave za Uskrs: vremenu u kojem se, potaknuti neizmjernom Božjom ljubavlju, nastojimo odreći svih onih odabira koji su protivni toj ljubavi. Tijekom ovog vremena središnje mjesto ima slušanje Božje riječi. Božja je riječ neiscrpna, ima mnogo značenja i ovdje ćemo predstaviti jedan od mnogih načina pristupa evanđeoskom odlomku ove nedjelje.
Neposredno prije nego što ga Duh nagna u pustinju, Isus je kršten u Jordanu. Svečano je objavljen kao Sin Božji, Spasitelj, onaj koji ima doći i kojeg sav narod iščekuje. Prije početka javnog djelovanja, Isus provodi četrdeset dana u pustinji kako bi se suočio s napastima koje će ga pratiti sve do zadnjih trenutaka na križu. To su napasti koje se tiču svih nas.
U Isusovo vrijeme Židovi su nestrpljivo iščekivali Spasitelja. Kakav je taj Spasitelj, što će učiniti kad dođe? Hoće li konačno izbaciti Rimljane, donijeti nam dugo iščekivanu slobodu, uspostaviti mir i pravednost? Hoće li kazniti sve nevjernike i riješiti sve naše probleme? Svi će biti zdravi i neće više biti siromaštva? Trebao bi doći što prije! Takva i slična pitanja kolala su u srcima Isusovih suvremenika i bila su odraz vlastitih želja za koje su se nadali da će Spasitelj ispuniti.
Pogledajmo kako se Isus predstavlja u razgovoru s đavlom i kakav je on spasitelj.

…reci da ovo kamenje postane kruhom.

Isus na svaku đavolovu napast odgovara s citatima iz knjige Ponovljenog zakona. Prva je napast s kojom se suočava Isus shvaćanje Boga kao isključivo zemaljskog, materijalističkog spasitelja. Tijekom simboličnih četrdeset godina hoda u pustinji izraelski je narod prigovarao kako im je, iako su sada slobodni, bilo bolje u ropstvu u Egiptu jer je tamo bilo svega za jesti. Cijenili su više tjelesnu sitost od vlastite slobode. Na njihovo prigovaranje Bog im šalje manu, kruh koji silazi s neba, pokazujući tako da se uvijek brine o njima. Stoga Isus, nakon što je nakon četrdeset dana posta ogladnio, na napast da kamen pretvori u kruh, odgovara: »Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.« (Pnz 8,3) Isus je u drugim prilikama i umnažao kruh da nahrani mnoštvo, ali nakon što su se nahranili njegovom riječju. On je Spasitelj koji donosi slobodu od grijeha i smrti, a ne materijalno blagostanje.

Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’

U drugoj napasti i Sotona se koristi Svetim pismom. Prerušava se kako bi dobio na uvjerljivosti. Na đavlov prijedlog da se baci s hrama, Isus ponovno odgovara citatom iz Ponovljenog zakona: »Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« (Pnz 6,16) Odnosi se na istu situaciju u kojoj je izraelski narod tijekom četrdesetogodišnjeg hoda u pustinji opet krenuo prigovarati Bogu jer su bili žedni. Tražili su znak da je Bog s njima (Izl 17,7). I Bog im je dao znak u obliku vode koja je potekla iz stijene. Izraelski narod kušao je Boga tražeći od njega znak i sumnjajući u njegovu prisutnost. Isus se odbija baciti s hrama tražeći da ga Bog spasi jer on ne traži znak. Odbija sliku Boga Supermana, koji magično rješava svaki naš problem onako kako mi želimo i postaje sluga naših prevrtljivih prohtjeva.

Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: ‘Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš’.

Treća napast odnosi se na moć. Isus nije vladar na način na koji mi to obično shvaćamo. Nije politički spasitelj koji će vladati državom i uspostaviti pravila koja svi moraju slušati. Njegova vlast sastoji se u služenju. »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.« (Iv 13, 13-15) I nama kršćanima vrlo je lako pristati na logiku vladanja i moći, tražeći da mi vodimo konce, odlučujemo i upravljamo životom, umjesto da Bogu prepustimo ono mjesto koje mu pripada. Stoga Isus miče pozornost sa sama sebe i daje nam primjer: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« (Pnz 6,13)
U zadnjim trenutcima Isusova života, pod križem, ponovno se javljaju iste napasti; ovaj put u obliku ruganja: »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!… Rugajući se, govorahu: ‘Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!’« Isus ne pristaje na napast da siđe s križa, pokaže svima da je „glavniˮ i da može što god hoće, već sve do kraja ostaje vjeran činjenici da je u potpunosti čovjek, Spasitelj kakvoga vjerojatno nitko nije očekivao. Ne onaj koji prvenstveno donosi zdravlje, novac i rješava sve naše probleme, već nam donosi slobodu.

Lectio Divina s don Boscom

MOLITVA

 Molim te, Gospodine, da tijekom ove korizme bar malo ispravim krive slike koje imam o tebi i da te bolje upoznam! Želim da ti budeš na prvom mjestu u mojem životu i da iskreno mogu reći da ništa drugo ne volim više od tebe.

 OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Ništa prolazno ne može ispuniti našu potrebu za vječnim. Stoga ne tražimo vječno u prolaznim dobrima. Ne služimo im, nego se služimo njima u izgradnji boljega svijeta, kako bismo ispunili zadaću koju nam je Gospodin povjerio. Samo ćemo tako postići neprolaznu radost.